''Svačije je pravo živjeti'', naziv je prosvjednog koncerta protiv nasilja među mladima koji se u subotu, 8. studenog, točno u podne, nakon pucnja Gričkog topa, održao na glavnom zagrebačkom trgu povodom Svjetskog dana mladih. U sjećanje na Luku Ritza nastupili su Majke, Psihomodo pop, Adastra, Gatuzo i Shangri La, a učenici Grafičke škole, koju je Luka pohađao, izložili su svoje radove na temu nasilja među mladima. Inicijator koncerta je Jeronim Jerko Marić iz grupe Adastra koja je, uz Gatuzo, nastupila i na prvom prosvjednom koncertu za Luku Ritza održanom 25. listopada na igralištu Grafičke škole. Jerko Marić je, potaknut ovim ubojstvom i eskalacijom nasilja među mladima, progovorio o tom problemu kroz pjesmu ''Surovi grade'' s kojom je ovaj dvosatni koncert i započeo. ''Zagrlite svoju djecu svaku večer prije spavanja. Budite s njim prijatelji. Vi ste tu bitniji od svega'', poručio je Jerko Marić okupljenim roditeljima. Nakon toga je Lukina majka, Suzana Ritz pročitala njegov školski sastavak na temu ''Svačije je pravo živjeti'' i poručila: ''puno više pažnje treba posvetiti mladima. Ako netko ima problem u obitelji, neka se socijalne službe dignu i počnu raditi svoj posao. Svi trebamo puno više pažnje posvetiti mladima''. Organizatori ove akcije najavili su da planiraju još niz sličnih koncerata po cijeloj Hrvatskoj kojima bi se trebao pridružiti i tim stručnjaka poput psihijatara i psihologa s ciljem otkrivanja uzroka, a onda i sprječavanje nasilja. Da podsjetimo, Luka Ritz je bio maturant Grafičke škole kojeg su 1. lipnja huligani nasmrt pretukli na Mostu slobode zato što im nije dao dvije kune i svoj mobitel. 21. studenog policija je uhitila petoricu osumjičenih za napad na Luku Ritza i njegovog prijatelja. Isti dan policija je pustila na slobodu četvoricu maloljetnika jer je istekao rok prema kojem ih smiju držati za djelo koje ih terete. Sva četvorica branit će se sa slobode. Peti osumnjičenik je punoljetan, stoga je još uvijek u zatvoru. Lukina majka Suzana Ritz bila je šokirana: ''Tužna sam, zbunjena i razočarana. To je samo potvrda kakav je zakon i da ga treba mijenjati'', te je dodala: ''ako su znali tući i ubiti kao odrasli, onda trebaju i odgovarati kao odrasli''. Pravo pitanje koje se postavlja jest, da li je ljudski život stvarno vrijedan dvije kune i mobitela? Dokazano je kako sva petorica osumnjičenih potječu iz problematičnih obitelji. Gdje su onda svi ti nadležni kada se treba pokrenuti? Gdje su svi ti nadležni kada treba zaštiti nevine ljude? Gdje su svi oni koji trebaju djelovati ispred problema? Oni šute. Šute sve dok se ne dogodi ovo što se dogodilo. Šute dok ne bude prekasno. Nitko ne zna kako se Luka osjećao kada je gubio život zbog nečije zabave. Nitko ne zna kako se osjeća Lukina majka, majka kojoj je sinovljev život obezvrijeđen na dvije kune i mobitel. Nitko ne zna kako se osjeća obitelj kada izgubi nekog dragog zbog tuđe dosade. Jer dosada ih je, kako kažu osumnjičeni, nagnala na ubojstvo. Dosada je otela jedan život i osiromašila mnoge druge živote za dragu osobu. Ako je dosada zaista takav problem, što je očito među današnjim mladima, treba se poduzeti nešto. Treba riješiti problem koji odnosi sve više života. Ne zaboravimo kako Luka nije jedini mladić koji je poginuo zbog nečije zabave. Sve više smo svjesni kako nemamo što raditi, nemamo gdje izlaziti, nemamo se gdje zabavljati. Umjesto sportskih centara za mlade, grade se šoping centri. Umjesto kulturnih i obrazovnih centara, grade se stadioni. Umjesto dječjih igrališta, grade se poslovne zgrade. U plesni klub ne možeš ući, a da u njemu ne trešte narodnjaci i ne mute se sumnjivi poslovi. Na koncert ne možeš otići, jer ih je sve manje. Racionalne i pozitivne opcije za odrastanje više ne postoje. Djetinjstvo obavija skučen prostor za zabavu sve dok ne postaneš tinejdžer i ne budeš prepušten sam sebi jer i roditelji nemaju vremena. Tu smo došli do drugog problema koji obavija cijelu priču. Gdje su ti roditelji? Kakvi su to roditelji? I sami smo svjesni kako roditelji sve više i više rade i sve manje i manje imaju vremena za svoju djecu. Za nas. Kada ih najviše trebamo, koliko god se oni trudili, roditelji nisu tu uz nas. Koliko god kupovali dječju ljubav, roditelji nisu tu. Zaraditi za bolji život i prepustiti dijete ulici, česta je obiteljska priča. Roditelji se razilaze ostavljajući djecu u mnogim dilemama i nerješenim problemima. Roditelji često sami emocionalno ranjavaju vlastito dijete. Kao što vidimo, vrtimo se u krug. I nastavit ćemo se tako vrtiti u problemima i ne riješavati ih sve dok se opet ne dogodi tragedija. Jer koliko god se pravili slijepima pred nekim problemom, on će naći način kako da nam otvori oči, da nam pokaže da je tu.

 

KOD: 4455