Trećaši se prave važni. Oni su učili ovo, oni su učili ono! Oni znaju koja je obala desna, a koja lijeva! Oni su vidjeli model hidro... nečega!

Toliko su se školovali, da je njihovo znanje počelo preplavljivati dvorište. Jesmo li mi kad čuli za ekologiju? Ne smijemo mučiti kukce, strašiti ptice i gađati mačke! A smeće neka se smjesta pokupi! Dali su nam rukavice. Pokupili smo.

Tako je pokraj kontejnera nastala velika hrpa. Ekolozi su rekli da treba razvrstati otpad. Sara je rekla:

- Fuj! Ja odustajem.

Sve djevojčice za njom. Nisam htio biti baba pa sam ostao. Nisam znao kako se "sortira". Trećaši su odredili pravila. Umorili smo se. Višnjica je povraćao. Trećaši su telefonirali smetlarima. Došao je samo jedan kamion. Rekli su da ih nemaju više. Sve su ponovno ispremiješali, utrpali u vozilo i odvezli.

Ekolozi nisu odustali. Uskoro su na dvorištu osvanula četiri različita kontejnera za različite vrste otpada. Svi smo bili poslušni i vrijedni. Bacali smo smeće u te kontejnere prema uputama trećaša. Kad su se kontejneri napunili, dođe neki stručnjak, pregleda sve i kaže:

- Ništa ne valja! Sa staklenih boca nisu poskidani čepovi. S kutija nisu odlijepljene naljepnice. Vrećice su masne, papir je pun spajalica i koječega. Među lijekovima ima boca od sprejeva i jedna živa mačka.

Gospodin Mile jako se zabrinuo za mačku. Mi se zabrinusmo za svoje zdravlje. Razboljet ćemo se, ako budemo morali sve ispočetka.

I opet dođe kamion, i opet sve pomiješaju i potrpaju. Svi su se smijali kad je mala Dora rekla:

- Eh, ti ehkolozi!

 

Mirjana Mrkela

 

/književnica, učiteljica/