Godinama smo svjedoci nasilja među mladima ili bolje reći, nesposobni svjedoci. Dok se odgovorni uporno bave pitanjima izvora nasilja u teoriji te senzibilizacijom javnosti o problemu nasilja među mladima, naprijed spomenuto nasilje u praksi kulminira, a paralelno s njime broj žrtava raste.Osvrnemo li se na činjenicu da mladi u dobi od 15 do 29 godina života čine 21,3% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske, neosporna je potreba za odgovor na pitanje: " Kako spriječiti nasilje među onima koji grabe prve korake u samostalan život?", te "Kako onemogućiti preslikavanje individualne agresije na društvo u cjelini?"
Sjetimo se samo Luke Ritza, mladića koji je zbog sramotne tri kune izgubio život od posljedica brutalnog premlaćivanja. Uzeli smo njega kao svojevrsni okidač za borbu s agresijom u mladima istovremeno opijeni željom za osvetom. Tako on danas ima svoju zakladu, pjesmu posvećenu svome liku, broj telefona za pomoć drugim žrtvama, dodjelu nagrada za promicanje mira i tolerancije, plakate na pročeljima zgrada... Ukratko rečeno, ima sve što nema nitko od nas, ali nema svoj život. "Je li to poruka koju želimo odaslati mladima?" Nakon njegove smrti i niza javnih akcija promjena nema. Nasilje je i dalje sveprisutno, a smrt se predstavlja kao najbolja reklama.
Poliklinika za zaštitu djece samo je jedna u nizu ustanova koje su izdavanjem besplatnog priručnika o nenasilju dale svoj doprinos u suzbijanju ovog problema. Autorice dotičnog priručnika tvrde kako je ljubav najefikasnije oružje protiv agresije. Dakako, Vlada RH donijela je prijedlog Zakona o savjetima mladih koji je usvojen te su prema njemu do sada osnovani savjeti mladih u 11 županija, 35 gradova i 34 općine. Usprkos tome, ostatku države navedeni zakon ostaje nepoznanica.
Probudimo li suosjećanje u mladima, probudit ćemo toleranciju kao osnovu za skladan suživot. U svakome od nas postoji okidač agresije. On je već dovoljan problem sam po sebi. Različiti opijati, nesređeni obiteljski odnosi i nepravovremena socijalizacija te integracija pojedinca u društvo opasni su faktori koji odnose živote što potvrđuju brojni sociolozi i psiholozi. "Djeca se ne rađaju nasilna. Djeca postaju nasilna zbog načina na koji se prema njima odnose njihovi roditelji, njihova okolina", ističe doc. dr. sc. Gordana Buljan-Flander.
Danas postoji pet oblika nasilja među mladima: fizičko, emocionalno ili psihičko, seksualno, ekonomsko i kulturno. Najnoviji oblik je nasilje mobitelom ili internetom. "Roditeljima često kažem, djeca možda znaju više o kompjutorima, ali vi znate više o životu, zato je potrebno da pokazujete interes i za taj aspekt njihova života i da kontrolirate s kime se druže i u online prostoru", kaže Buljan.
Kako ne bismo sav uteg nepravedno prebacili na roditelje, kulturno-obrazovne ustanove primorane su također reagirati i primijeniti nov način rada. Svatko je od nas inividua, prema tome svatko iziskuje drugačiji pristup. Pojedinac pripada kolektivu, ali on to nije! Vjerujemo kako je javnost sita novinskih članaka iz kojih "vrišti" nasilje. "Skupina tinejdžera smijući se polila 15-godišnjaka alkoholom i zapalila ga"; "Djeca nisu svjesna da nasiljem mogu ubiti!"; "Nasilje među mladima: Sami,zapušteni i opasni!" i slično. Kako bi bilo da sljedeće što pročitate glasi: " Nasilje i agresija posramljeni pred tolerancijom i uvažavanjem drugačijih?"
