Naslovnica
Vrati me korak natragSuper roditelj - početna stranica
Seksualne emocije u djece
 
Mnoga društva mušku djecu tretiraju drugačije od ženske i imaju različita očekivanja od oba spola. Roditelji bi trebali na dječju igru sa vlastim spolovilom ili čenje kako se samostalno služiti toaletom gledati kao na prirodan proces. Dječaci i djevojčice izrazit će interes za različitosti u spolovima. U ranim godinama djeca bi mogla pitati: ''Otkud dolaze djeca?''. U kasnom djetinjstvu mogu biti zainteresirana za promjene koje se događaju u njihovim tijelima. U sredini djetinjstva dječaci i djevojčice se obično ne druže zajedno te razvijaju zajedničko mišljenje o suprotnom spolu. Oko pete godine dijete postaje svjesno razlika među spolovima. U šestoj godini, mogu se igrati igara poput ''liječnika i sestre'' ili ''mame i tate''. U sedmoj godini, djevojčice se žele igrati sa drugim djevojčicama, a dječaci sa dječacima. Dječaci mogu reći da im se djevojčice ''gade'' u društvu prijatelja. U osmoj godini počinju se otpuštati hormoni iako pubertet još nije započeo. U devetoj i desetoj godini djeca će postati vrlo zainteresirana za spolnost i željet će o tome razgovarati sa prijateljima i gledati slike na kojima se opisuje ili prikazuje ljudsko tijelo. U kasnom djetinjstvu može se pojaviti osjećaj srama zbog svijesti o vlastitom tijelu. Sva ta iskustva daju djetetu sliku o seksu. No dijete bi trebalo primiti i pouzdane informacije kako bi se pripremilo za pubertet i odraslu dob.
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Vježbajmo zajedno
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina