Imati visok stupanj inteligencije je divno, ali imati visoku emocionalnu inteligenciju je još i bolje. Razvijanjem emocionalne inteligencije dijete postaje sretno, produktivno, odgovorno biće. Posljedica je ponašanje koje mu omogućava da se dobro osjeća i razvija u obitelji, školi i raznim drugim sredinama.
1. Djeca vas gledaju neprestano. Usvajaju vaš način ponašanja, emotivnih reakcija unutar obitelji i prema drugim ljudima.
2. Reći djetetu ne znači dati mu jasnu informaciju o ponašanju u određenoj situaciji. Na taj način se spriječava njihovo razočarenje i imulzivna reakcija jer nisu uspjeli izvesti sve što su naumili. Djeca koja uvijek dobivaju sve što žele obično nisu vrlo sretna.
3. Pokušajte se udaljiti od „žutih minuta“.
Važno je pokušati otkriti što vas čini ljutitima i bijesnima. Obično se ispod nekontroliranog ponašanja krije strah od nečega. Otkrivajući što je vaš strah ne znači da će takvo ponašanje nestati. To znači da će olakšati plan nošenja s takvim problematičnim emotivnim stanjima.
4. Vježbajte se u nedavanju stalnih kritika.
Vježbajte komunikaciju u kojoj ćete reći: Izgleda ljutito. Umjesto: koja budala! Ako dijete plače, bolje je primjetiti da je tužno nego mu reći da prestane. Potiskujući osjećaje taj osjećaj postaje često još jači.
5. Počnite vježbati određene radnje.
Umjesto rečenice: uzmi kapu, rukavice, torbu... postavite pitanje: što trebaš kako bi se pripremio/la za školu? Kontinuiranim uputama pomažete im da razviju samopouzdanje, samostalnost i odgovornost.
6. Uvijek budite voljni proći zajedno s djetetom kroz njegov problem.
Mnogi problemi u obitelji mogu narasti do neslućenih visina ako ih se izbjegava uočiti. Važno je tijekom rješavanja problema zadržati smirnost, ali i upornost da se iz njega pronađe izlaz.
7. Pripremite djecu za svakodnevne obveze u domu.
Istraživanja ukazuju da djeca koja su uključena u obveze u kućanstvu od rana djetinjstva češće postižu uspjeh i zadovoljtvo. Zašto? Zato što zarana razvijaju osjećaj da su vrijedan dio obitelji. Djeca imaju potrebu za pripadanjem i osjećajem da su vrijedna bića.
8. Ograničite djeci dostup maniji masovnih medija.
Djeca imaju potrebu za igrom u kojoj će dobrim dijelom igrai se s konkretnim materijalima (igračkama, igre u prirodi, predmetima iz kućanstva...). Pretjerano provođenje i pred najboljim i najkreativnijim igrama mogu imati kontraefekt ako su doista pretjerana. Osim stvaranja ovisnosti, s vremenom se ubija volja ra istraživanjem, uništava se toliko važna radoznalost djece, kreativnost u raznovsnim tipovima izražavanja, sposobnost rješavanja različitih problema. Osim toga, treba napraviti selekciju sadržaja jer mnogi od njih potiču konzumerizam, sarkazam i nasilje.
9. Razgovarajte o osjećajima u obitelji.
Postavite vaše emotivne ciljeve u obitelji. To primjerice znači: Ne želimo vikati, etiketirati, uvažavati jedni druge, i sl. Razgovarajući o tome kako to postići sve ste bliže i ostvarivanju cilja.
10. Promatrajte djecu kao predivna bića.
Ako vi vidite da je vaše dijete vrijedno i sposobno, to će se izravno odraziti na to kako će oni vidjeti sami sebe. Ako ih vidite kao problem, nažalost taj će stav rezultirati mnoštvom problema u tome kako djeca doživljavaju sama sebe što često ima za posljedicu neadekvatno ponašanje.