|
|
|
|
|
|
|
Zdravom prehranom do zdrave težine |
|
Ako te muči višak kilograma, nije rješenje izbjegavati hranu već – zdrava prehrana
Tko je zapravo debeo/debela? Zašto se izgladnjivati?
RAZNOLIKOST NAS ČINI ZANIMLJIVIMA I LIJEPIMA
Tijekom stoljeća, mijenjao se odnos prema tome tko je debeo. Tako su u srednjem vijeku vitke osobe proglašavane bolenima, a debeljuškaste zdravima i jakima. Koliko god ima ljudi a svijetu, svi se međusobno razlikujemo. Neki narodi su mršaviji, neki visoki, neki niski, neki tamnokosi, neki svjetlokosi, različitih boja kože. Što bi bilo da izgledamo poput neke manekene koju su modni urednici, časopisi proglasili ljepoticom? Svijet bi postao nekako jednoličan i dosadan.
IZBJEGAVANJE HRANE VODI U BOLEST
Prirodan želja za gubitkom nekoliko kilograma viška može prijeći u bolestan doživljaj svojega tijela ružnim čak i ako je osoba izrazitko vitka ili pak mršava. To ide dotle da se hrana počne posve izbjegavati. Anoreksija je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. To je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnice. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi.
ZDRAVOM PREHRANOM DO ZDRAVE TEŽINE
Ako si nezadovoljan/nezadovoljna svojom težinom, svakako se posavjetuj s roditeljima i liječnikom prije promjene prehrane.
Naime, da bi izgubili višak kilograma je upravo zdrava prehrana, a ne izbjegavanje prehrane.
Prvi i osnovni pristup pri uklanjanju viška kilograma je postavljanje uravnotežene i pravilne prehrane bogate vitaminima, mineralima i vlaknima. Bitan je i dostatan unos tekućine – barem oko litru i pol litre dnevno, koja omogućuje lakšu eliminaciju otpadnih tvari i toksina iz organizma.
Savjetuje se izbjegavanje slatkiša, gaziranih napitaka I hrane pune konzervansa. Hranu bi također trebalo što manje soliti.
Pothranjene osobe češće oboljevaju od tuberkuloze, plućnih i digestivnih bolesti, a pretile od oštećene tolerancije glukoze i šećerne bolesti, povišenoga krvnoga tlaka, kardijalnih bolesti…
Većinom se pretilost javlja u odrasloj životnoj dobi. Osnovnu bi pažnju trebalo posvetiti stjecanju zdravih prehrambenih navika, fizičkoj aktivnosti, a posebnu pažnju treba usmjeriti na određena razdoblja kad su osobe najsklonije debljanju.
PET ZLATNIH PRAVILA ZDRAVE PREHRANE
- Valja jesti raznoliko – namirnice iz pet redova piramide zdrave prehrane (žitarice, voće i povrće, mlijeko i mlječne prerađevina, meso, masti i šećer) u omjerima kako to piramida određuje.
- Doručak se ne smije preskakati (utječe na IQ i uspjeh u školi)
- Valja jesti svakih 4 do 6 sati (za djecu do 10 god.), tj. da ima tri glavna obroka i dva međuobroka.
- Valja uranotežiti unos hrane i tjelesnu aktivnost;
- Valja izbjegavati masnu, slanu i previše slatku hranu – vrh piramide.
|
|
|
|
|
|
|
|
Jadranka Žderić |
|
Medijska kultura djece i mladih |
Mogućnosti i ograničenja |
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn |
|
- Teorijska razmatranja
- Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
- Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
- Savjetovališta za roditelje i učitelje
- Ogledni tekstovi novinara, književnika...
Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se
sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja
stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo
pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i
slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja
učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da
proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju
same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.
Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola
nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li
društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj
prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole
u tim brzim društvenim promjenama.
Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine,
televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te
komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj
otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima
poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu
zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.
[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i
razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na
razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih
pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije
upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren
njihovoj dobi, i djeci.
Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o
medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego
smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se
krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno
odgovornoj praksi. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|