• Za poljubac u obraz sudjeluju samo dva facijalna mišića dok se za vrući vlažni poljubac uključe više od 34 mišića lica.
• Receptori na jeziku primaju 28 puta snažniji podražaj nego vršci prstiju.
• Nježni dodiri usana uzrokuju uzbuđenje koje izbija na površinu kože, koja počne crvenjeti i stoga ljubavnici ne mogu negirati požudu koja se jasno čita na koži
• Primjereni, optimalni poljupci stvaraju osjećaj ugode i smirenja i pridonose fizičkoj ravnoteži tijela, povećavaju obrambene sposobnosti organizma, pomlađuju kožu i mišiće lica, uklanjaju stres i podižu samopoštovanje.
• Strastveni, neobuzdani poljupci uzrokuju orkanska uzbuđenja u cijelom tijelu, ubrzava se rad svih organa, pluća, mozga, srca.
• Srce radi 30 do 60 posto brže, krv brže cirkulira, povećava se krvni tlak, povisuje tjelesna temperatura za pola stupnja.
• Mada vrlo rijetko, ali kombinacija visokog tlaka i povećanog opterećenja mozga može voditi moždanom udaru. Zbog pretjeranog opterećenja organizma takvi poljupci skraćuju život za tri minute. Ujedno vatreni poljupci troše 50 do 100 kcal i povećavaju izgaranje masnih nakupina u tijelu.
• Uz poljubac s partnerom izmjenjujemo i vodu, soli, bjelančevine, izlučine različitih žlijezda i približno 25 milijuna raznih mikroorganizama.

• Usta simboliziraju spolnost, a poljubac hranu, pa uskraćivanjem poljubaca partneru uskraćujemo i toliko potrebnu emotivnu hranu i bliskost. 

• Čestitarski poljubac izražava dobre namjere i podršku i u njemu se usnama dodirnu obrazi.
• Konvencionalni ili društveni poljubac je također dodir obraza usnama, a znak je dobrodošlice ili prijateljstva.
• Platonski poljubac je brzi plahi dodir zatvorenih usana i nema erotskih primisli. Njime se najčešće ljube djevojčice i dječaci.
• Donovski poljubac ili mafijaški poljubac u ruku je ponizni znak poštovanja.
• Judin poljubac je najpoznatiji među nespolnim poljupcima i simbolizira izdaju.
• Leptirski poljubac predstavlja dodirivanje obraza ili trepavica partnera trepavicama.
• Eskimski poljubac je zapravo trljanje nosa jedno o drugo.
• Kafkijanski poljubac započinje gotovo bez erotskog naboja, zatim se pojačava.
• Ničeanski poljubac je niz poljubaca samo jednog partnera koji svojim ljubljenjem drugoga partnera dovodi do uzbuđenosti.
• Slijepi poljubac je sa zatvorenim očima i u pravilu dovodi do veće uzbuđenosti u tijelu ili ljubavnik na taj način sakriva govor očiju u kojima se zjenice šire kako raste uzbuđenost i otkriva spremnost na daljnji korak.
• Orgazmički poljubac uzrokuje orgazam, a doživljavaju ga tinejdžeri ili žene koje se rijetko ljube.

•  Francuski poljubac (french kiss) je jedan od najpoznatijih i najpoželjnijih među ljubavnicima. Dugotrajni vlažni usta na usta poljubac uključuje i rad jezika i zuba pa je idealan uvod u dobar seks, s obzirom da se uz poljupce uključuju i ugrizi pa poljubac u kratko vrijeme može postati vrlo žestok. Započinje početnim poljupcem u kojem se usne jedva dotaknu, nakon toga se blago susretnu vršci jezika što potiče želju za čvršćim i intimnijim dodirima.

• Teorijska razmatranja
• Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
• Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
• Savjetovališta za roditelje i učitelje
• Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.