Pitanje:
Od upisa u srednju školu primijetili smo veliku promjenu kod naše kćeri. Nakon nastave ostaje u školi tvrdeći da imaju dodatnu nastavu ili slobodnu aktivnost, ali znamo da nemaju. Kod kuće, neprestano je na telefonu. Na mnoge smo načine pokušali ispraviti njene neprihvatljive postupke i loše navike – strogim načinom: zabranom neograničenog korištenja telefona i ograničavanjem izlazaka s prijateljima; blažim načinom: razgovorom s njom, nagrađujući je kada učini nešto kako valja i postizanja dogovora povoljnog za obje strane. Ali sve to je kratkog daha i ona se ponovo vraća starim navikama. Imam nekoliko pitanja:
(1) Kako da postignemo da promijeni loše navike?
(2) Je li ukidanje privilegija dobra metoda uvođenja discipline?
(3) Ona ima mnogo loših navika, na što je stalno moramo podsjećati i mnogo puta prekoriti. Je li to zdravo?
Čini se da time ugrožavamo njeno samopoštovanje, ali ako joj ne ukažemo na to, ona će misliti da je to prihvatljivo i nastavit će s lošim navikama. Ali naše stalno podsjećanje ne djeluje. Što da radimo?
(4) Je li to uobičajeno među današnjim tinejdžerima?
Ona tvrdi da većina njenih prijatelja ima tu slobodu i pita se zašto je i ona ne može imati. Da li bismo joj trebali dati više slobode?
(5) Pročitala sam neke naputke o tome kako komunicirati s tinejdžerima.
Ali, kada se otvorim prema njoj u pokušaju da postignem dogovor povoljan za obje strane, ona traži svu moguću slobodu, a zauzvrat obeća da će prihvatiti naša pravila. No nakon nekog vremena dogovor propadne. Kako da postignem da se drži dogovora?
(6) Mislim da problem leži u njenom društvu.
Prijateljice su joj vrlo slobodnog ponašanja, a u njenom društvu ima i momaka. Ali ona više voli takve prijatelje od marljivih učenika kakve joj predlažemo. Zbog pritiska njenih vršnjaka iz društva ona ustraje u svojem ponašanju. Kako da joj pomognemo da to uvidi i promijeni krug prijatelja?
Odgovor:
Polaskom u srednju školu, tinejdžeri će se neizostavno početi mijenjati. Promjene uključuju duže razgovore telefonom, frizure po uzoru na one estradnih zvijezda, slušanje pop i rock (ponekad bučne) glazbe i manje vremena za roditelje. Zato roditelji trebaju shvatiti da je sve to dio odrastanja i da njihova djeca nisu zabrazdila. Kako biste imali dobar odnos sa svojim tinejdžerima, trebate:
(1) Dati im do znanja da ih razumijete kroz interaktivan razgovor
Tinejdžeri ne vole da im „popujete”. Roditelji ili odrasli trebaju s njima razgovarati tako da postavljaju umjesna pitanja tipa: „Zašto ti je nošenje naušnice važno?” Kada osjete da ste zainteresirani da uđete u njihov svijet, prije će poslušati vaš savjet. Kada god vidite nešto što se ne uklapa u vaš pojam dobrog tinejdžera, bolje je da s njima porazgovarate nego da ih korite. Naravno da ih razgovorom i razumijevanjem nećete uvijek navesti da slijede vaše prijedloge, ali time se utire put da vam se mogu obratiti kada se nađu u problemima.
(2) Određivanje granica i ograničenja
Mada dok rastu tinejdžeri zahtijevaju više slobode, roditelji ipak trebaju odrediti neke granice. Koliko ćete im slobode dati ovisi o situaciji. Kada razgovarate s njima budite odlučni. Izbjegavajte svađanje. Za sebe utvrdite u koje biste njene navike najviše željeli utrošiti energije. Naprimjer, želite li se s njom svađati oko njenog načina odijevanja, oko vrste glazbe koju sluša ili čak oko njenog izgleda? Ili želite više energije utrošiti da se posvetite njenim potrebama? Mnogi stručnjaci kažu da drasli ponekad previše vremena posvećuju razmišljanju o „tinejdžerskoj kulturi”. Prisiljavanjem da slijede naša pravila možda ćemo uspostaviti nadzor, ali ćemo izgubiti naš odnos s njima. Stručnjaci će nam reći da tinejdžeri najbolje reagiraju kada s njima imamo dobar odnos, a ne kada ih nadziremo. Da, teško je ne podsjetiti ih da nešto ne smiju činiti, ali to ponekad ne uspijeva bez obzira koliko se trudili da ju disciplinirate. Zato trebate nastojati otpustiti neke stvari koje bi vas mogle uvući u žučnu raspravu i potruditi se da više vremena provodite s njom u lijepom druženju.
(3) 1 korak nazad i 3 koraka naprijed
Kada se bave tinejdžerima, važno je da roditelji budu fleksibilni i prijemljivi. Prilikom razgovora s njima, ne budite suviše brzi na „okidaču” već se potrudite slušati i pažljivo promisliti prije no što nešto poduzmete. Ponekad, kada zakoračite jedan korak unatrag, dobivate zapravo više prostora da učinite 3 koraka naprijed.
Kod odgoja tinejdžera nema savršenih odgovora. To je faza buntovništva i promjena. Kako vaša tinejdžerica raste, stalno ćete morati iznalaziti i iskušavati nove načine da je „držite na uzdi”. Stoga je bitno da, kada dođe do problema, zauzmete pozitivan stav. Nakon prolaska te faze, sve dok s njom imate dobar odnos, moći ćete s njom imati dublji odnos kada bude zrelija.
|