• Pazite na sebe i hranite se zdravo, uz dovoljno odmora i vježbanja.
• Održavajte prijateljstvo s drugim osobama i podijelite brige s onima u koje imate povjerenja
• Uvijek se „hranite” pozitivnim mislima i ne uspoređujte se s drugima

• Podržite jedno drugoga u svojim pojedinačnim, ali i zajedničkim roditeljskim ulogama
• Uočite znakove stresa kod svojeg supruga/supruge na vrijeme i pronađite načina da mu/njoj pomognete ili olakšate teškoće

• Posvetite dovoljno vremena obitelji. Planirajte posebne obiteljske događaje. Ne tratite vikende na kućne poslove. Umjesto toga, otiđite u park, na plažu ili posjetite zanimljiva mjesta.
• Barem jednu aktivnost predviđenu za pojedinca zamijenite nekom obiteljskom aktivnošću. Na primjer, zamijenite kupovanje nakita obiteljskom šetnjom u parku.
• Umjesto da radite prekovremeno u uredu, nedovršene obaveze s posla donesite kući. Kada radite kod kuće barem ćete biti na raspolaganju svojoj bebi. Nastojte izbjegavati rad dokasna u uredu. Izbjegavajte sindrom super-roditelja.
• Savršeni roditelji ne postoje. Pokušate li biti super-muškarac ili super-žena forsiranjem samih sebe na svim frontovima, ugrozit ćete vlastito zdravlje. Preispitajte svoje standarde u vezi vođenja kućanstva
• Načinite popise i odlučite koje zadaće trebaju biti na prvom mjestu
• Pojednostavite zadaće kada god je moguće
• Više odlazaka u nabavke objedinite u jedan odlazak

• Odaberite ljude i načine na koji mogu pomoći vama i vašoj obitelji.
• Raspravite o svim nedoumicama. Naprimjer, ako pozovete djeda i baku vaše bebe da pomognu, možda ćete se naći u većem stresu zbog razlike u pogledu na život i načine postupanja u svakodnevnim situacijama.

• Načinite popis potencijalnih pomagača. Pribilježite imena i brojeve telefona ljudi nakon što ste ih zamolili za pomoć. Popis stavite na vidljivo i lako dostupno mjesto.

• Mada nije ugodno razmišljati o negativnim stvarima, važno je razmotriti što ćete učiniti ako dođe do komplikacija u trudnoći, npr. ako se beba rodi prerano ili ima zdravstvenih problema, koji iziskuju ostanak u bolnici.
• Ako ne sagledate moguće scenarije, mogu vas zaskočiti nespremne ukoliko se dogode. Zajedno sa svojim partnerom razradite plan postupanja u nepredviđenim slučajevima.

• Briga o novorođenoj bebi iziskuje mnogo napora. Kao novi roditelji, trebate podržati jedno drugoga u svojim novim ulogama. Očevi, nemojte očekivati da vaša supruga bude stručnjak za ta pitanja. Biti roditelj i brinuti se o bebi su stvar učenja na pogreškama. S više neposrednog iskustva i vježbanja strpljenja napredovat ćete u roditeljskim ulogama. Nemojte uspoređivati sebe ili svoju suprugu s drugim očevima i majkama te njihovim postupcima. To samo može dovesti do optuživanja ili samoprijekora.
• Postupajte kao tim i svojoj ćete bebi pružiti najviše.

• Prihvatite ih: Prihvatite svoju svojtu (naročito vašu svekrvu) kao članove obitelji i pokažite im onoliko poštovanja koliko biste dali i članovima vlastite obitelji.
• Pokažite da cijenite njihove namjere: Shvatite da su njihove namjere dobre mada su vam njihovi načini postizanja istih možda neprihvatljivi. Priznajte im pravo da se bave svojom unučadi.
• Prihvatite savjet: Prihvatite ljubazno ponuđen savjet. Ukoliko je savjet koristan, postupite u skladu s njime. Ako nije, nemojte.
• Budite tolerantni: Imajte tolerantan, taktičan i opraštajući stav.
• Pravite se da ste gluhi: Prečujte komentare koji su negativni ili kritični.
• Pokažite da cijenite njihovu pomoć: Ako vam paze na bebu, svoju svojtu nemojte tretirati kao dadilje ili kućne pomoćnice/ke.
• Raspravite probleme: Pozabavite se problemom – nemojte kritizirati osobu. Usmjerite pažnju na rješavanje gorućeg pitanja i nemojte ga pretvoriti u napad na osobu.
• Umirite ih: Recite im da ih svesrdno prihvaćate, ali da biste neke stvari željeli uraditi na svoj način.
• Laskajte im: Obasipajte ih darovima ili ljubaznim postupcima kako biste izrazili zahvalnost za njihovu pomoć, npr. izvedite ih na večeru.
• Svladajte ljutnju: Prepoznajte pojavu negativnog emocionalonog naboja u sebi i ne svađajte se. Tako je bolje za sve. Ne čekajte da budete na rubu sloma kako biste se nekome obratili za pomoć.

• Teorijska razmatranja
• Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
• Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
• Savjetovališta za roditelje i učitelje
• Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.