• 1 kutiju kesten–pirea od 500 g (u dućanu se može naći u škrinjama tvornice Ledo)
• 1 tanka okrugla biskvitna podloga za tortu
• preljev od čokolade
• 1 šlag–pjena
• sitni bombončići ili grožđice, lješnjaci, komadići sušena ili kandirana voća (za ukras – što imate pri ruci)

1. Pripremite biskvitnu podlogu i 1 malu čašu ili šalicu za kavu. Čašu okrenite naopako,stavite na biskvit i stisnite tako da dobijete mali krug jednak promjeru čaše. Bitno je da tako izradite 7 malih jednakih krugova.
2. Svaki krug stavite na aluminijsku foliju (ili neku drugu podlogu), prelijte ga  čokoladom, pa pričekajte da se čokolada dobro iscijedi okolo. Nakon toga ih premjestite.
3. Kesten–pire (koji ste izvadili 2 sata ranije iz zamrzivača – pročitajte uputstvo na kutiji) podijelite na 8 jednakih dijelova. Od njih oblikujte male tortice koje će biti jednako široke kao mali krugovi od biskvita (a visoki otprilike 2 cm). Svaku od tortica postavite gore na krug; potrebno ih je 7, a jednu možete odmah pojesti (osmu).
4. Od malih bombončića ili lješnjaka, grožđica, kikirikija, komadića sušena voća ili sl., na torticama napravite oči, nos, usta... (blago ih utisnite u kesten)... Sami pokažite kako radi vaša mašta, poigrajte se bojama i oblicima: što šarenije, to bolje.
5. Glavice poslažite na okruglu podlogu, u krug, s pravilnim razmacima. Od ostatka biskvita izrežite trokutiće, prelijte ih čokoladom. Oni će poslužiti kao kapice koje ćete poredati okolo, iznad glava.
6. Istucite mikserom čvrstu šlag–pjenu. (Neka vam netko pomogne). 

• Teorijska razmatranja
• Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
• Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
• Savjetovališta za roditelje i učitelje
• Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.