Naslovnica
Vrati me korak natragSuper roditelj - početna stranica
Što te više (ne) gledam, to te više ne dam
Pravila ponašanja glase ovako: prilikom komunikacije osobu gledajte u oči, nasmijte se, pokažite da pažljivo slušate ono što vam govori... ako su nas učili, zar ne? I onda prođe osoba koja vas ignorira, ali, naravno da vam se i sviđa i ona vam postane glavni prioritet.
 
 
Osoba koja vam se sviđa i vi imate relativno pristojan odnos. Obično se pozdravite, izmijenite par riječi i čak vam se činilo da primjećujete neke pozitivne vibre. Naravno, ipak većinu vremena mislite da osoba koja vam se sviđa nema pojma da vam se sviđa ili vi bar mislite da ona nema pojma. I naravno, onda posegnete za onom dobrom starom: tko tebe kamenom, ti njega još većim. I što onda radimo? Ignoriramo tu osobu još intenzivnije nego ona nas. Možda čak iskoristimo onu osobu koja se pridržava pravila ponašanja i više se smijemo njenim forama, samo kako bi nas osoba koja nas ignorira primijetila naše ignoriranje. Zvuči komplicirano? Možda u teoriji. Ali, u praksi je to daleko od kompliciranosti.

Zašto više primjećujemo ignoriranje od pristojnog pozdrava? Naravno, zato jer jače boli. Zato jer je upečatljivije kad vas osoba očito ignorira. I to tako očito da se pitate kako joj nije neugodno.Vaš mozak počinje stvarati pitanja u glavi, a stotinu pitanja počinje vam proždirati mozak i čini se kako su sve vaše misli uperene u rješenje tog problema. No, prije te faze dolaze još neke. Ovako izgleda taj kemijski proces:
 
1. faza: PREISPITIVANJE DOGAĐAJA

Počinjemo se pitati što smo, pobogu, skrivili? Je li nešto čuo o meni? Je li izgubio interes? Ima li nekoga novoga? Jesam li ičime pokazala da me ne interesira, jer ako jesam, to mi nije bio naum....i tako dalje. Jednostavno, pitanja se postavljaju, a nijedan odgovor vam ne objašnjava to nenadano ignoriranje. Naravno, ovo vrijedi za sve spolove, a ne samo za ženski.
 
2. faza: LJUTNJA

Nakon što shvatite da ničime niste izazvali i zaslužili ignoriranje, dođete do zaključka: On je idiot. Što si on misli? Da ja samo čekam da se on sjeti okrenuti glavu u mom smjeru i udostojati me laganim pozdravom u obliku dizanja obrva ili laganim kimanjem glavom? Naravno, ovo pitanje je kao dvosjekli mač, jer istina je da baš to očekujete...
 
3. faza SVE SE VRAĆA, SVE SE PLAĆA

I stigli smo do one faze koja je zapravo tema ovog članka. Dolazimo do faze smišljanja rješenja. I možda se onima razumnima rješenje pojavljuje u obliku suprotstavljanja toj osobi u naumu iniciranja iskrenog razgovora, većina nas zapravo pribjegne onome nerazumnome. Jer, istina je da ni ljubav nije razumna. Primjenjujemo taktiku ignoriranja. Da, posežemo za istim oružjem, bez obzira što možda nismo spretni u rukovanju tim oružjem kao i naš protivnik.

Slijedeći put kad vidimo tu osobu koja nas je dovela do stanja ludila uzimamo oružje u ruke. Visoko držimo glavu gore, ali naš video krug jednostavno zaobilazi tu osobu. Kao da nam je u mrtvom kutu. Naravno, istreniranome oku jasno je da je nemoguće toliko kontrolirati pogled, ali to nije ni važno. Time ignoriranje postaje još jače oružje. Ako uspijete prijeći pogledom preko cijele sobe, a izbjeći pogledati bilo koji dio te vaše osobe, postigli ste uspjeh. Ako ste stvarno spretni, moći ćete i proći kraj te osobe, nasmijati se osobi do nje, i nastaviti dalje. Ali, ono što ćete zabilježiti u vašem perifernom vidu je to da vaš plan djeluje. Osoba vašeg interesa će vam promatrati i bit će te joj kao prometna nesreća – ne će moći skinuti pogled sa vas. Zašto? Jer je i ona sad upala u onu fazu u kojoj ste vi bili. Prošla je kroz fazu 1, 2 i trenutno se nalazi u fazi broj 3.

Prednost ovoga plana je što uvijek jedna osoba popusti. Jedna osoba će «nasjesti» na taktiku ignoriranja i stvarno se zabrinuti što ako to nije samo taktika; što ako je objekt njene pažnje stvarno izgubio sav interes i odustao. Ta osoba gubi u tom ratu. Taj protivnik je slabiji.
 
Postavlja se pitanje: je li to stvarno pravi način kako izluditi neku osobu? Naravno da je odgovor da. Jer činjenica je da su pravila ponašanja davno izašla iz stila. Ignoriranje će uvijek biti upečatljivije od pristojnog osmjeha. Isto kao što je činjenica da žene padaju na uvredu prije nego na kompliment. Ali to je tema idućeg članka...
 
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Vježbajmo zajedno
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina