Naslovnica
Vrati me korak natragKreativni učitelj - početna stranica
Tehnike hvatanja u koštac sa sukobom
RAZREDNI STUPANJ/PREDMET: 4. razred osnovne - 4. razred srednje škole
 
PREGLED: Sukob je većinom stvar percepcije. Naša percepcija situacije određuje postoji li neki sukob. Korisno je procijeniti naše prevladavajuće načine hvatanja u koštac sa sukobom jer smo skloni držati se jednog ili dva načina i primjenjivati ih na neprikladan način. Naglasak je na tome da niti jedan način ne treba prosuđivati ispravnim ili krivim. Svaka osoba određuje svoj prevladavajući način hvatanja u koštac sa sukobom.   
 
CILJEVI: Utvrditi osobne načine hvatanja u koštac sa sukobom, razviti svjesnost o strategijama koje se mogu koristiti u svakom načinu hvatanja u koštac sa sukobom.
 
 
MORSKI PAS - Takmičenje – je ne-samosvjestan način i ne potiče suradnju. 
 
Pojedinac slijedi vlastite interese nauštrb drugoga. To je način koji se oslanja na moć gdje se osoba služi svom moći koju posjeduje ne bi li ojačala vlastiti položaj.
       
Kada se koristiti takmičenjem:
  1. Kada znate da ste u pravu.
  2. Kada trebate brzo odlučiti.
  3. Kada naiđete na osobu psihološkog profila „parnog valjka” i morate se izboriti za vlastita prava.
PLIŠANI MEDO – Suviše uslužan – je ne-samosvjestan način i ne potiče suradnju.

To je suprotno od takmičenja. Kada je suviše uslužan, pojedinac zanemaruje vlastite interese kako bi udovoljio interesima druge osobe. U ovom načinu postoji nota samožrtvovanja.    
 
Kada se služiti uslužnim načinom:
  1. Kada se radi o nečemu što vama nije toliko važno, ali jest drugoj osobi.
  2. Kada uvidite da ste u krivu.
  3. Kada bi neprestano takmičenje bilo pogubno i štetno – „znate da ne možete pobijediti.”
  4. Kada je najvažnije sačuvati sklad, bez razdora – „Nije pravo vrijeme.”
KORNJAČA – Izbjegavanje – je ne-samosvjestan način i ne potiče suradnju.
 
Kada osoba ne slijedi svoje interese niti interese druge osobe.  On/ona ne hvata se u koštac sa sukobom, već se radije izmiče, odgađa stvar ili se jednostavno povlači.

Kada koristiti izbjegavanje:
  1. Kada u pitanju nije velik ulog i ništa ne možete izgubiti – „kada je problem banalan.”
  2. Kada nemate vremena pozabaviti se problemom.
  3. Kada kontekst nije prikladan – „Nije pravo vrijeme niti mjesto.”
  4. Kada vas pritišću važniji problemi.
  5. Kada vidite da nema izgleda da se udovolji vašim interesima.
  6. Kada je s druge strane ljutita, nagla osoba.
  7. Kada ste sasvim nepripremljeni, zatečeni, i treba vam vremena da razmislite i saznate o svemu nešto više.
  8. Kada ste suviše emocionalno upleteni, a druge osobe iz vašeg okruženja mogu uspješnije razriješiti sukob.     
SOVA - Surađivanje – jest samosvjestan način, a potiče i na suradnju.
 
To je suprotno od izbjegavanja. Suradnja povlači za sobom nastojanje da se radi s drugom osobom na iznalaženju rješenja koje će potpuno zadovoljiti interese obje osobe. 
 
Implicira utvrđivanje temeljnih interesa ta dva pojedinca i iznalaženje neke alternative koja bi udovoljila objema stranama.
 
Kada koristiti surađivanje:
  1. Kada se radi i o životima drugih osoba.
  2. Kada ne želite imati punu odgovornost.
  3. Kada postoji visoka razina povjerenja.
  4. Kada od drugih želite da se na nešto obvežu.
  5. Kada trebate proraditi negativne osjećaje, neprijateljsko raspoloženje prema nekome, itd.            
  **  Do najboljih odluka dolazi se suradnjom.
 
LISICA - Kompromis – je prijelazni stupanj do samosvjesnosti i suradnje. 
 
Svrha kompromisa je pronaći neko svrhovito, obostrano prihvatljivo rješenje koje će djelomično zadovoljiti obje strane. On spada u srednju skupinu između takmičenja i pretjerane uslužnosti. Kompromisom se odričemo više negoli takmičenjem, ali manje negoli uslužnošću.  
  
Kada koristiti kompromis:
  1. Kada su ciljevi umjereno važni i nisu vrijedni uporabe samosvjesnijih načina.
  2. Kada su ljudi istog statusa jednako angažirani.
  3. Da se postigne privremeni sporazum o nekom složenom problemu.
  4. Da se dođe do svrsishodnih rješenja o važnim pitanjima.
  5. Kao pričuvni način kada takmičenje ili suradnja ne daju rezultata.
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Goran Marjanović
Goran i gosti
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina