|
 |
 |
|
|
|
|
| Od lošeg do dobrog |
|
AUTOR: Michael K. Wales., Lookout Mountain Youth Services Center, Golden, Colorado
RAZREDNI STUPANJ: Prikladno za učenike u dobi od 13 do 18 g.
PREGLED: Ovo je lako prilagodljiva aktivnost koja spada u nastavni program Donošenja odluka/Razrješavanje problema u području „OSOBINE i ULOGE”. Namjera je pokazati učenicima da mogu koristiti vlastite osobine kako bi bili pozitivni, produktivni, uspješni građani.
SVRHA: Učenici su skloni vidjeti osobine sebe samih kao „LOŠE”. Oni nisu ponosni na te osobine, ali ne vide neku alternativu svojem izboru da postanu ljudi izvan zakona. Želim pokazati da su iste te osobine upravo ono što druge čini uspješnima unutar društva.
CILJEVI: Učenici će navesti izraze koji ih najbolje opisuju i razmotriti kako se te osobine mogu iskoristiti na pozitivnije načine.
POTREBNA SREDSTVA/MATERIJALI: Velika ploha ili medij na kojem treba pribilježiti odgovore/ideje učenika kao što su: ploča, projektor s dijapozitivima, ili roto-papir itd.
AKTIVNOSTI I POSTUPCI: Učitelj napiše glavne uloge na ploči ili na slajdu, bilo nekakvog člana maloljetne bande, bilo nekog kriminalca. Učenici će u otvorenoj diskusiji utvrditi osobine koje posjeduju kriminalci, koje ih čine uspješnim kriminalcima ili članovima bande. (Među tim osobinama naći ćemo i: želju za novcem, sposobnost prihvaćanja odgovornosti, žudnju za moći, voljnost da bude osobno uključen u takve postupke, sposobnost donošenja odluka, sposobnost brzog učenja iz pogrešaka, odlično prosuđivanje karaktera, voljnost da se preuzmu rizici, usredotočenost na vlastite ciljeve, nepristajanje na dobivanje manje od optimuma, ili druge osobine...) Učitelj će možda morati potaknuti učenike da započnu neku aktivnost, ali meni to nije predstavljalo problem. Dok učenici opisuju te osobine, učitelj ih treba zapisati na ploču kako bi ih pokazao u pozitivnom svjetlu. Kada učenici iscrpe utvrđene osobine, ta aktivnost je blizu svršetka.
Učitelj tada briše naziv uloge: KRIMINALAC (ili član bande, itd.) s ploče i zamoli učenike da predlože mogućnosti drugačijih poziva u kojima bi ljudi mogli uspjeti uz posjedovanje istih tih osobina. Pomoću te zamisli učitelj može potaknuti raspravu i pitanja poput: Jesu li to pozitivne ili negativne osobine? Zašto se neki ljudi s tim osobinama pretvore u kriminalce a drugi u liječnike, odvjetnike, učitelje, vodoinstalatere, stolare, itd.?
SAŽETAK: Činilo mi se da moji učenici prihvaćaju ovo uspoređivanje osobina i uloga. Izgledalo je da razumiju i dobro primaju ono što sam želio ilustrirati. S mojim učenicma to nije nimalo lak zadatak. On im omogućuje još bolje shvatiti ovo: iako su u prošlosti možda izabrali da budu kriminalci, iste te osobine mogu im omogućiti da budu uspješni na društveno prihvatljive načine. |
|
|
|
 |
|
|
|
|
Jadranka Žderić |
|
| Medijska kultura djece i mladih |
| Mogućnosti i ograničenja |
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn |
|
- Teorijska razmatranja
- Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
- Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
- Savjetovališta za roditelje i učitelje
- Ogledni tekstovi novinara, književnika...
Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se
sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja
stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo
pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i
slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja
učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da
proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju
same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.
Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola
nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li
društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj
prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole
u tim brzim društvenim promjenama.
Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine,
televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te
komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj
otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima
poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu
zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.
[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i
razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na
razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih
pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije
upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren
njihovoj dobi, i djeci.
Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o
medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego
smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se
krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno
odgovornoj praksi. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
