AUTOR:  Michael K. Wales., Lookout Mountain Youth Services Center, Golden, Colorado

 

RAZREDNI STUPANJ:  Prikladno za učenike u dobi od 13 do 18 g.

 

PREGLED:  Ovo je lako prilagodljiva aktivnost koja spada u nastavni program Donošenja odluka/Razrješavanje problema u području „OSOBINE i ULOGE”.  Namjera je pokazati učenicima da mogu koristiti vlastite osobine kako bi bili pozitivni, produktivni, uspješni građani.

 

SVRHA:  Učenici su skloni vidjeti osobine sebe samih kao „LOŠE”. Oni nisu ponosni na te osobine, ali ne vide neku alternativu svojem izboru da postanu ljudi izvan zakona. Želim pokazati da su iste te osobine upravo ono što druge čini uspješnima unutar društva.

 

CILJEVI:  Učenici će navesti izraze koji ih najbolje opisuju i razmotriti kako se te osobine mogu iskoristiti na pozitivnije načine.

 

POTREBNA SREDSTVA/MATERIJALI:  Velika ploha ili medij  na kojem treba pribilježiti odgovore/ideje učenika kao što su:  ploča, projektor s dijapozitivima, ili roto-papir itd.

 

AKTIVNOSTI I POSTUPCI:  Učitelj napiše glavne uloge na ploči ili na slajdu, bilo nekakvog člana maloljetne bande, bilo nekog kriminalca. Učenici će u otvorenoj diskusiji utvrditi osobine koje posjeduju kriminalci, koje ih čine uspješnim kriminalcima ili članovima bande. (Među tim osobinama naći ćemo i: želju za novcem, sposobnost prihvaćanja odgovornosti, žudnju za moći, voljnost da bude osobno uključen u takve postupke, sposobnost donošenja odluka, sposobnost brzog učenja iz pogrešaka, odlično prosuđivanje karaktera, voljnost da se preuzmu rizici, usredotočenost na vlastite ciljeve, nepristajanje na dobivanje manje od optimuma, ili druge osobine...) Učitelj će možda morati potaknuti učenike da započnu neku aktivnost, ali meni to nije predstavljalo problem. Dok učenici opisuju te osobine, učitelj ih treba zapisati na ploču kako bi ih pokazao u pozitivnom svjetlu. Kada učenici iscrpe utvrđene osobine, ta aktivnost je blizu svršetka.

Učitelj tada briše naziv uloge: KRIMINALAC (ili član bande, itd.) s ploče i zamoli učenike da predlože mogućnosti drugačijih poziva u kojima bi ljudi mogli uspjeti uz posjedovanje istih tih osobina. Pomoću te zamisli učitelj može potaknuti raspravu i pitanja poput: Jesu li to pozitivne ili negativne osobine? Zašto se neki ljudi s tim osobinama pretvore u kriminalce a drugi u liječnike, odvjetnike, učitelje, vodoinstalatere, stolare, itd.?

 

 

SAŽETAK:  Činilo mi se da moji učenici prihvaćaju ovo uspoređivanje osobina i uloga. Izgledalo je da razumiju i dobro primaju ono što sam želio ilustrirati. S mojim učenicma to nije nimalo lak zadatak. On im omogućuje još bolje shvatiti ovo: iako su u prošlosti možda izabrali da budu kriminalci, iste te osobine mogu im omogućiti da budu uspješni na društveno prihvatljive načine.