|
 |
 |
|
|
|
|
| Postati aktivist za prava potrošača |
|
AUTOR: Skip Adams, MacLaren Schools; Woodburn, Oregon
RAZREDNI STUPANJ/PREDMET: 6. razred osnovne-4. razred srednje škole/ Društvo/Zakon
PREGLED:
Ova lekcija zamišljena je kao nastavna jedinica od 60 minuta, uz proučavanje žalbi potrošača izvan nastave.
Iako je lekcija namijenjena 5-im i 6-im razredima, može su prilagoditi višim razredima. Dodatne aktivnosti u tom pravcu mogu ilustrirati osnovne potrošačke koncepte dajući učenicima praktično znanje za razne životne situacije.
Ova i druge lekcije koje je osmislio Javni tužilac savezne države Ohio u suradnji s nastavnicima, eksperimentalno će se uvesti ove jeseni, a bit će dostupne za distribuciju kasnije tijekom godine.
Ovaj primjerak preštampan je iz biltena „Lexpressa”, kojeg je izdao Classroom Law Project, 6318 S.W. Corbett, Portland, Oregon 97217.
CILJEVI:
Učenici će naučiti kako:
1. Utvrditi i primijeniti korake korištene u procesu donošenja odluka.
2. Utvrditi opcije potrošača za poduzimanje akcije kada dobiju nezadovoljavajuću robu ili usluge.
3. Analizirati opcije potrošača u vezi neke nezadovoljavajuće robe ili usluge i poduzeti primjerenu akciju.
4. Napisati i poslati učinkovitu reklamaciju.
AKTIVNOSTI I POSTUPCI:
1. Kao uvod u lekciju pitajte učenike: „Jeset li ikada kupili nešto što nije ispunilo vaša očekivanja? Koji je je razlog vašem nezadovoljstvu? Što možete poduzeti po tom pitanju? Pomoću ove rasprave učenici će lakše razumjeti proces donošenja odluka i kako im taj proces može pomoći da budu bolji potrošači.
2. Recite učenicima da naprave listu koraka prilikom neke kupnje, i napišite te korake na ploči ili na dijapozitivu.
3. Iznesite i raspravite korake kod donošenja odluka. Rezimirajte namjeravane korake učenika. Ponovite gradivo i pojasnite nejasnoće.
4. Zajednički raspravite neke opcije za poduzimanje koraka. To mogu biti, između ostaloga:
a. lokalne agencije za podršku potrošačima
b. lokalne televizijske postaje
c. Savezna trgovačka komisija
d. lokalna Pošta (ako se odnosna tvrtka služi e-mailom)
e. Ured za bolje poslovanje
f. Sud za sporove male vrijednosti.
5. Neka učenici utvrde čime su nezadovoljni kod kupljenog proizvoda.
6. Neka učenici izaberu opciju postupanja za koju smatraju da će im dati najbolju zadovoljštinu u vezi njihove reklamacije.
7. Utvrdite čime ste nezadovoljni kod pravovaljanog proizvoda, gdje bi prva opcija bila da napišete reklamaciju.
8. Podijelite primjerke reklamacije. Na njoj je navedeno:
a. Ime i prezime, adresa, datum
b. Činjenice; što je kupljeno, gdje, kada i koliko.
c. Problem, i što ste već poduzeli u vezi s njime.
d. Kako želite da kompanija postupi.
(Budite fair)
e. Kopije svih dokumenata koje potkrepljuju vaš zahtjev.
f. Sačuvajte jedan primjerak za vlastitu evidenciju.
9. Bilo zajednički, ili pojedinačno, sastavite reklamacije. Pisma pošaljite. Ukoliko učenici ne dobiju odgovora, razmotrite poduzimanje drugih koraka.
|
|
|
|
 |
|
|
|
|
Jadranka Žderić |
|
| Medijska kultura djece i mladih |
| Mogućnosti i ograničenja |
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn |
|
- Teorijska razmatranja
- Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
- Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
- Savjetovališta za roditelje i učitelje
- Ogledni tekstovi novinara, književnika...
Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se
sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja
stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo
pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i
slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja
učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da
proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju
same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.
Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola
nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li
društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj
prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole
u tim brzim društvenim promjenama.
Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine,
televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te
komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj
otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima
poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu
zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.
[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i
razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na
razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih
pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije
upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren
njihovoj dobi, i djeci.
Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o
medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego
smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se
krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno
odgovornoj praksi. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
