Naslovnica
Vrati me korak natragKreativni učitelj - početna stranica
Finacijska reforma školstva u Kanadi
Privatni sektor 
  • Education-Corporate Partnership (Partnerstvo obrazovnog sustava i gospodarstva)
  • Public Education and the Private Sector (Javni sustav obrazovanja i privatni sektor)
  • Private Sector Schools Serve the Difficult to Educate (Škole privatnog sektora pomažu obrazovanju pučanstva koji se teže uči)
  • Public-Private Partnerships: The Private Sector and Innovation in Education (Partnerstvo javnog  i privatnog sektora: privatni sektor i inovacije u obrazovanju)
  • The Private Sector and Public Higher Education (Privatni sektor i sustav  javnog visokog obrazovanja)  
Education-Corporate Partnerships (Partnerstvo obrazovnog sustava i gospodarstva)

Reduciranje financiranja razvoja nastavnog plana i programa, te reduciranje nabave visoko-kvalitetnih materijala povećava vjerojatnost da su školski odbori, više nego što je to bilo u prošlosti, ispostavljeni zahtjevima koji nude đacima nastavni materijal za promoviranje interesa gospodarstva.

Federacija učitelja Kanade (The Canadian Teachers' Federation) je, međutim uvjerenja, da materijali za upotrebu u razredu moraju proći stroge evaluacijske testove.  
 
Public Education and the Private Sector (Javni sustav obrazovanja i privatni sektor)

Javnost je zabrinuta kako vlada troši sredstva iz proračuna; zato je i financiranje obrazovnog sustava pod detaljnim nadzorom. Škole se zato često suočavaju s poteškoćama kako ispuniti svoje financijske potrebe. Napredak u suvremenoj tehnologiji je poteškoće dodatno povećao. Mnoge uprave u školama prinuđene su pronalaženju mogućnosti suradnje i partnerstva između školskog obrazovnog sustava i gospodarstva.

Angažiranje škole u partnerstvu može doprinijeti dobrome na više načina. Vrlo često škole dobivaju računala i kompjutersku programsku opremu. Tvrtke mogu doprinijeti i pozvati gostujuće predavače, mentore; razvija se međudjelovanje školske teorije i prakse; škole dobivaju više knjiga itd.
 
Private Sector Schools Serve the Difficult to Educate (Škole privatnog sektora pomažu obrazovanju pučanstva koji se teže uči)

Privatni sektor, a tu su uključene privatne usko-lokalne škole, religiozne škole, nejavne agencije i škole kod kuće, nudi široku paletu obrazovnih programa za ovu populaciju koja teže uči. Kada javne škole ne mogu ponuditi svoje usluge određenom đaku, ponekad imaju ugovor s grupama iz privatnog sektora kako bi se dopunio odgojno-obrazovni proces. Imenik škola za đake s posebnim potrebama (The Directory for Exceptional Children) sadržava oko 3000  specijalnih obrazovnih škola i ustanova koji rade u okviru privatnog sektora. Troškovi ovakva obrazovanja variraju, ovisno o kategoriji, vrsti i prirodi onesposobljenosti, a mogu uključivati i troškove medicinske skrbi te prijevoza.
 
Public-Private Partnerships: The Private Sector and Innovation in Education  (Partnerstvo javnog i privatnog sektora: privatni sektor i inovacije u obrazovanju)
 
Neprestano reduciranje troškova i poteškoće s prihodima prisililo je mnoge školske distrikte (općine, županije) k reduciranju troškova pri nastavi, smanjivanju učiteljskoga kadra, smanjivanju plaća nastavnicima i smanjivanju sredstava za održavanje infrastrukture; druga mogućnost je pridobivanje financijskih sredstava pomoću dodatnih poreza. Nijednu od ove dvije opcije nije jednostavno izvesti.

Međutim, postoji i treća mogućnost – partnerstvo između privatnog i javnog sektora – ovo partnerstvo može olakšati pritisak na školske distrikte, omogućavajući im izvršavanje vitalnih usluga i održavanje infrastrukture.

Privatno opskrbljivanje infrastrukture jedna je od politički prihvatljivih metoda uključivanja privatnog sektora u sustav obrazovanja, jer na taj način niti učitelji niti đaci nisu izravno upleteni. Školski distrikti (općine, županije) imaju poteškoća s pridobivanje financijskih sredstava za održavanje postojećih objekata kako bi ostali u tijeku s povećanim upisima u škole. U Kaliforniji, na primjer, neispunjene su narudžbe u infrastrukturi javnih škola dosegle razinu oko 5 milijardi dolara za 1992. godinu. Istraživanja izvedena  1983. godine pokazala su da je većina škola u SAD-u izgrađena 40-ih godina prošloga stoljeća. U starijim urbanim dijelovima skoro 50 posto objekata je starijih od 60 godina.
 
The Private Sector and Public Higher Education (Privatni sektor i sustav javnog visokog obrazovanja)

Jedna od najčešće upućenih kritika visokoškolskim profesorima, a posebice povjesničarima je ta, da umjesto da se obraćaju javnosti, oni se specijaliziraju u ezoterici, proizvodeći literaturu razumljivu samo njima samima. U stvarnosti, mnogi povjesničari, od kojih većina poučava i radi u javnim institucijama, sebe zapravo neprestano predstavljaju različitim tipovima javnosti. Štoviše, u većini kontakata između profesije i javnosti, percepcija je o profesiji pozitivna. Prema nedavnim istraživanjima javnoga mnijenja (public agenda), nepristrano javno mnijenje i organizacije koje se bave istraživanjima mišljenja zaključuju da javnost jako cijeni visoko obrazovanje.1 Studenti na fakultetu, naša bliska publika, neprestano govori o velikom zadovoljstvu vlastitoga iskustva glede visokoškolskoga obrazovanja. Ipak postoji i jedna mala, snažna grupa “javnosti” koja podaje ne tako dobro mišljenje o visokoškolskom obrazovanju: to je privatni poduzetnički sektor.
 
Jadranka Žderić
Medijska kultura djece i mladih
Mogućnosti i ograničenja
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn

  • Teorijska razmatranja
  • Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
  • Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
  • Savjetovališta za roditelje i učitelje
  • Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.

kolumnist:
Goran Marjanović
Goran i gosti
kolumnist:
Maja Matković
Mama Maja mirotvorac
Znam što želim
Sretna knjiga - Internet trgovina