PREGLED:  Mnoge učenike ne zanima, niti vide bilo kakav smisao u proučavanju vladajućih struktura i načina vladanja. Glasanje doživljavaju kao dužnost, te i sami, kao i mnogi od njihovih roditelja, smatraju da vladajueć strukture i upravljanje državom igraju vrlo malu ulogu u njihovom svakodnevnom životu.

1. Navesti 15 načina na koji upravljanje državom ima utjecaja na njih osobno. 
2. Utvrditi, na svojem popisu, koji su rezultati upravljanja državom, saveznim državama (u Hrvatskoj županijama) i/ili lokalnim područjima. 
3. Napisati kratak odlomak na temu: „Moć državnih organa – premala ili prevelika?” 

1. Pomoći će učenicima da budu opušteniji i da se smanji napetost na početku nove školske godine.
2. Pomoći da se ubrza proces razvijanja odnosa sa svakim od učenika.
3. Započet će s uključivanjem roditelja u proces učenja.      

1. Krajem sata, bez nekog posebnog povoda, zamolite učenike da popišu sve aktivnosti kojih se mogu sjetiti gdje državni organi i upravljanje nemaju nikakvu ulogu. Kada se izlože osnovne upute, uloga učitelja je dvojaka. Prvo, učitelj u toj fazi treba odvratiti učenike od razmjenjivanja mišljenja.
2. Prilika za razmjenu mišljenja bit će kasnije. Drugo, učitelj mora potaknuti učenike da budu kreativni.
3. Netom prije zvona, kažite učenicima da svoje popise ponesu kući i predložite im da se posavjetuju s roditeljima oko drugih pojedinosti. Popise će predati učitelju narednoga dana.
4. Dajte učenicima pet minuta, na početku sata sljedećega dana, da razmijene mišljenja i dopune svoje popise.
5. Pokupite sve popise i počnite govoriti o stavkama s popisa ali bez otkrivanja autora pojedinog popisa. Kod svake stavke, učenike treba potaknuti da analiziraju ima li državna uprava utjecaja na rečenu stavku. Taj postupak treba nastaviti sve dok razred ne otkrije da država i način upravljanja ima utjecaja doslovno na svaki vid života pojedinca.
6. Mada učitelj ne bi trebao zaključivati raspravu u toj fazi, učenicima treba dopustiti da iznesu svoja mišljenja o količini moći koju državni organi posjeduju. Niti učitelj niti ostali učenici ne smiju kritizirati ili prosuđivati data mišljenja.
7. Jedna od uloga učitelja pri ovoj aktivnosti je davanje informacija, ukoliko su potrebne, o tome koje su razine državnih organa odgovorne za svaku stavku.    

1.  Učenicima vratite popise bez negativnih primjedbi.
2. Osmislite kratku aktivnost za ocjenu, na osnovu tri navedena cilja učenika. To također može poslužiti kao prva prilika za procjenu pismene sposobnosti pojedinog učenika, te možete dati ocjene koje će za većinu učenika biti pozitivne. 
3. Potaknite sve učenike da rezultate ove aktivnosti podijele sa svojim roditeljima/skrbnicima.
4. Pomoću ove aktivnosti napravite uvod za prvu lekciju.

• Teorijska razmatranja
• Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
• Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
• Savjetovališta za roditelje i učitelje
• Ogledni tekstovi novinara, književnika...

Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.

Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole u tim brzim društvenim promjenama.

Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine, televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.

[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren njihovoj dobi, i djeci.

Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno odgovornoj praksi.