Alojzije Stepinac rodio se 12. svibnja 1898. u selu Brezariću, u krašićkoj župi. Bilo mu je tek nekoliko mjeseci kad je župnik Huzek ugledao kako se u zipci igra velikom majčinom krunicom. "Bara, Lojzek bu svetac!" uskliknuo je župnik ne sluteći da će mu se riječi obistiniti već za sto godina. S trideset i dvije godine postao je svećenikom, a s trideset i šest zagrebačkim nadbiskupom. Za vrijeme II. svjetskog rata spašavao je Srbe, Židove i Hrvate, ali je u poratnom vremenu optužen da je radio protiv naroda. U pozadini optužbe bilo je nastojanje da se Stepinca privoli na odvajanje od pape. Tako Crkva u Hrvatskoj ne bi više bila katolička, opća, tj. ona koja pripada svakom narodu (grčki "katholikos" znači "opći"), nego bi postala hrvatska narodna crkva. Ali Stepinac je i te kako pamtio Isusovu riječ s kraja Matejeva evanđelja: "Idite po svem svijetu i SVE NARODE učinite mojim učenicima!"

Stoga je odbacio svaku pomisao da Crkvu u Hrvatskoj odvoji od Svetoga Oca u Rimu i odabrao zarobljeništvo. Kao sužanj primio je kardinalski šešir. Tamnovao je pet godina u Lepoglavi, gdje su mu s hranom redovito davali male količine otrova. Tako je ubrzo obolio od neizlječive bolesti. Umro je 10. veljače 1960. u kućnom pritvoru u Krašiću.

 

Kad je Lojzek pohađao četvrti razred, dogodilo se jednoga dana da je učitelj hitno morao na desetak minuta iz učionice pa je zapovjedio Lojzeku neka na ploču zapiše imena svih đaka. koji budu galamili I stvarali nered. Dječak je poslušao i ploča se uskoro prepunila imenima. A onda je netko vrisnuo: "Učitelj dolazi!" U razredu je nastao tajac. Znalo se da će nevaljalci dobiti šibom po dlanovima, ali čas prije nego što je učitelj ušao, Lojzek je jednim potezom spužve zbrisao sva imena. Učitelj je shvatio što je mali učinio. Zahtijevao je da izda nevaljalce, ali Lojzek nije htio, pa je za svakog đaka u razredu dobio od učitelja prutom po dlanu.

 

 

A sad mali matematičko vjeronaučni kviz!
Ako sve pomno pročitaš, lako ćeš i točno odgovoriti na pitanja i tako osvojiti nagradu.