• Što su mikroorganizmi?

• Gdje se nalaze?

• Načini zaraze

• Hrana i mikroorganizmi

• Kako izbjeći trovanje hranom

• Vodom i sapunom protiv prijetećih mikroorganizama

• Prokarioti
• Eukarioti
• Virusi

• Bakterije

• Protozoa
• Gljive
• Lišajevi 

 

 

Pored životinja i biljaka, mikroorganizmi predstavljaju najmnogobrojniju i najraznovrsniju grupu živih bića na zemaljskoj kugli.

 

Tom svijetu pripadaju bakterije, gljive, alge protozoe, virusi i drugi heterogeni organizmi različiti po svojoj građi i životnim aktivnostima. Većina mikroorganizama je malih dimenzija. Većina patogenih bakterija su dužine 1-6 mikrometara. Fitopatogeni virus, na primjer uzročnik mozaika krastavca, je dijametra oko 20 nanometara.

 

Postoje organizmi većih dimenzija, a spadaju u grupu mikroorganizama. Takvi su, na primjer, micelije nekih gljiva čija se veličina mjeri u metrima ili plodonosna tijela nekih gljiva-karpofori čija se težina mjeri u kilogramima. Po svojoj građi mikroorganizmi mogu biti jednostanični (bakterije i neke alge), višestanični (većina vrsta gljiva) ili acelularni- nestanične građe (virusi).

 

Mikroorganizmi su najstariji stanovnici zemlje i predhodnici su svih živih organizama. Moglo bi se reći da su kosmopolitni organizmi rasprostranjeni u svim životnim sredinama i klimatskim zonama, u zraku, vodi i zemljištu.

Populacije mikroorganizama u zemljištu značajne su za razlaganje organske materije i osiguranje hranjivih sastojaka biljkama - posebna znanstvena disciplina (mikrobiologija zemljišta) izučava sve ove složene procese i odnose u zemljištu koje je specifična životna sredina po biotskim i abiotskim kao i ekološkim uvjetima.

Voda je životna sredina koju nastanjuje najraznovrsniji svijet mikroorganizama s obzirom da se odlikuju vrlo različitim osobinama: oceani i mora sa različitim dubinama i visokim sadržajem soli, ''slatke'' vode rijeka i jezera na kopnu, sa malim salinitetom itd. Voda je najrasprostranjenija sredina te s obzirom na prostranstvo koje zauzima mikroorganizmi u njoj svojom brojnošću grade ogromnu biomasu koja premašuje svaku drugu sredinu.

 

U zraku mikroorganizmi kruže, dospijevaju strujanjem zračnih masa tako da je i u ovoj sredini njihova populacija veoma raznolika. Njihova raznolikost i održivost zavisi od mnogih ekoloških uslova, ali prije svega od kvaliteta sunčeve svjetlosti i intenziteta topline. Najmlađa znanstvena disciplina  (kozmična mikrobiologija) ima kao jedan od predmeta svog izučavanja i mikroorganizme u pogledu biološkog djelovanja kozmičkog zračenja i uvjete postojanja života na drugim planetima.

 

Mikroorganizmi, kao što je poznato, nastanjuju prehrambene proizvode u svježem ili prerađenom stanju i to najčešće populacije bakterija i gljiva. Neke od ovih spadaju u korisne vrste (bakterije mliječne kiseline) jer učestvuju u procesima prerade i sazrijevanja proizvoda, ali neke vrste mogu biti i opasni zagađivači hrane.

 

Na površini tijela čovjeka, životinja, biljaka i drugih predmeta koji nas okružuju, mnoge vrste mikroorganizama su redovni stanovnici. Još uvijek nije određen točan broj mikroorganizama, ali po dosadašnjim podacima postoji oko 100 000 vrsta gljiva, 1600 vrsta bakterija, 17 000 vrsta algi, više od 2000 virusa, itd. Identifikacija vrsta još uvijek nije potpuna, ali i ovi podaci govore nam o veličini bogatstva svijeta mikroorganizama. Njihovo prisustvo se bilježi svuda osim u zatvorenim biološkim sistemima kao što su krvotok i fiziološki aktivna tkiva životinja i biljaka. Također ih nema u dubokim slojevima zemlje i užarenoj vulkanskoj lavi.

 

 

Mikroorganizmi su oku nevidljivi organizmi koji se nalaze posvuda u prirodi.

Mikroorganizmi se prema svojoj građi dijele na:

Mikroorganizmi se prema djelovanju na ljude dijele na:  

 

Gledajući Zemlju i njena različita prostranstva, mikroorganizme nalazimo i u pustinjama, i na dnu dubokih oceana i u vječnom snijegu i ledu i na najvišim stjenovitim planinama. Naravno i na svim onim mjestima gdje i čovjek ugodno živi. U zemlji, zraku, biljkama, ljudima, životinjama... To pokazuje kako su mikroorganizmi različiti. Primjerice virusima treba živi organizam (čovjek, životinja ili biljka) kako bi se u njemu razmnožavali dok bakterije mogu preživjeti i razmnožavati se i izvan živog organizma. Neki mikroorganizmi čak stvaraju spore, oblike koji mogu preživjeti godinama i ponovo se aktivirati u prisustvu odgovarajućih životnih uvjeta (vlage i topline). Kad se sa Zemljinih prostranstava spustimo u našu svakodnevicu, u naše poznato okruženje, najvažnije je otkriti moguće izvore patogenih, štetnih mikroorganizama u kućanstvu, a to su:

 

Sam za sebe, izvan našeg tijela, i najpatogeniji mikroorganizam je samo potencijalna opasnost. Bolest počinje zarazom, a zaraza nastaje kad patogeni mikroorganizam uđe u naše tijelo i počne se razmnožavati. Vrlo je važno da razumijemo put i način zaraze, jer je to pravi putokaz za naše djelovanje. Spriječimo li ulazak uzročniku bolesti, spriječili smo zarazu i bolest.

 

 

Patogeni mikroorganizmi (patogeni) ulaze u čovjeka direktno na sljedeće načine:

Pored direktnog načina zaraze, vrlo je česta i indirektna zaraza fizičkim kontaktom putem prljavih ruku. Ruke su stalno izložene različitim mikroorganizmima (kvaka, novac, pultovi, držači u javnom prijevozu...). Prljavim rukama možemo zaraziti sebe, ali i sve koji su s nama u fizičkom kontaktu.

Koje se bolesti najčešće prenose prljavim rukama?

 

Hrana i mikroorganizmi (vrati na vrh)
 

Zbog svojih prehrambenih vrijednosti, hrana je posebno važna za čovjeka, ali istodobno svojim je hranjivim sastojcima idealan supstrat (podloga) za rast mikroorganizama. Neki mikroorganizmi koje možemo naći u hrani služe za njezinu proizvodnju (sirevi, vina, fermentirani mliječni proizvodi i dr.), neki će pak dovesti do njezina kvarenja, a patogene vrste ili njihovi otrovi uzrokovat će bolest u ljudi koji ih unesu u organizam.

Mikrobiološka analiza hrane provodi se radi utvrđivanja prisutnosti mikroorganizama koji mogu ugroziti zdravlje ljudi kao i utvrđivanja mikrobiološke ispravnosti radi održivosti i ispravnosti za uporabu. Time se kontrolira status sastojaka, proces prerade i manipulacije hranom. Mikrobiološka analiza radi se i nakon epidemija izazvanih konzumiranjem određene vrste hrane. U tijeku proizvodnje primjenjuju se različiti tehnološki postupci radi smanjenja stupnja onečišćenja do dopuštenih granica, bezopasnih za ljudsko zdravlje.

Na temelju epidemioloških podataka koji govore o velikom broju oboljelih, komplikacijama bolesti kao i smrtnom ishodu zbog trovanja hranom, hrani treba posvetiti posebnu pozornost u sustavu kontrole. Ako hrana i nije promijenila izgled, okus i miris, ne znači da se u njoj nije razvila dovoljna količina bakterija ili otrova koji u razmjerno kratkom vremenu mogu izazvati simptome bolesti. S obzirom na niz unutarnjih i vanjskih čimbenika koji utječu na rast mikroorganizama u hrani, infektivnu dozu mikroorganizma, hrana je svrstana u grupe kojima su određene kvantitativne granice za pojedine mikroorganizme. Istodobno niti jedna vrsta hrane ne smije sadržavati patogene i potencijalno patogene mikroorganizme i njihove otrove u količinama štetnima za zdravlje ljudi. U hrani se mogu naći bakterije, virusi, paraziti, kvasci i plijesni. Kada govorimo o trovanju hranom, najčešće mislimo na bakterije i viruse kao uzročnike.

Najvažnija obilježja bakterija koje mogu dovesti do trovanja hranom

Ako do "trovanja hranom" dolazi zbog djelovanja samog mikroorganizma u organizmu čovjeka, govorimo o infekciji (Salmonella sp., L. monocytogenes, Campylobacter sp.) Ovisno o uzročniku, različito je vrijeme inkubacije (npr. salmonela 12 do 72 sata), kao i klinička slika bolesti koju najčešće karakteriziraju mučnina, povraćanje, proljev i opći simptomi (temperatura, glavobolja). Osim djelovanja samog mikroorganizma, do trovanja hranom može doći i djelovanjem otrova koji proizvodi bakterija u hrani (Staphylococcus aureus, Bacillus cereus - emetički otrov) ili otrova koji proizvodi bakterija u probavnom traktu (Clostridium perfrigens, Bacillus cereus - dijarealni otrov). Pri trovanju hranom izazvanom djelovanjem otrova vrijeme inkubacije znatno je kraće i kliničkom slikom dominiraju simptomi koji se odnose na probavni trakt, bez temperature i općih simptoma. Iznimka je izrazito teška klinička slika nastala djelovanjem botulinskog otrova (Clostridium botulinum).

Rod Salmonella sp. jedna je svima dobro poznata bakterija unutar porodice enterobakterija (Enterobacteriaceae). Patogene su za čovjeka i mnoge životinje. Životinje su i glavni rezervoar infekcije pa zato kažemo da je salmoneloza zoonoza. Do infekcije dolazi nakon ingestije bakterije hranom, najčešće životinjskog podrijetla, koja sadržava bakteriju u dovoljnom broju da izazove bolest (infektivna doza). Nakon razdoblja inkubacije 12 do 72 sata dolazi do pojave prvih simptoma bolesti - mučnina, povraćanje, proljev te općih simptoma uz povišenje temperature. Osim trovanja hranom (akutni gastroenteritis), ako dođe do prodora bakterija u krvni optok, imamo i težu kliničku sliku te širenje bolesti na druge organe i tkiva. Rizična hrana je sirovo meso, sirovo mlijeko, jaja, ali i neka druga ako je došlo do križne kontaminacije, loše higijene prilikom manipulacije hranom i/ili neodgovarajuće termičke obrade prilikom pripreme hrane. Izvor zaraze može biti i čovjek i to tijekom bolesti ili kliconoštva.

Campylobacter sp. uz Salmonellu sp. jedan je od vodećih uzročnika bakterijskog enteritisa. S obzirom na to da je riječ o zoonozi, do bolesti dolazi kao i kod salmonele, nakon ingestije bakterije hranom životinjskog podrijetla koja sadržava bakteriju u dovoljnom broju da izazove bolest (infektivna doza). Nakon inkubacije, od 48 sati do tjedan dana, dolazi do pojave prvih simptoma bolesti. Grčevi i proljev dominiraju kliničkom slikom. Rizična hrana je nedovoljno termički obrađeno meso (piletina), sirovo mlijeko, ali često i neka druga ako je došlo do križne kontaminacije.

Listeria monocytogenes je ubikvitarna bakterija. Listerioza je bolest koja se u najvećem broju slučajeva klinički očituje simptomima poput gripe i ostaje neprepoznata. U rizičnom dijelu populacije (osobe sa slabim imunitetom, trudnice, starije osobe) riječ je o izrazito teškoj bolesti s najvećim postotkom mortaliteta (do 30%). Inkubacija može biti izrazito duga, od 8 dana do 3 mjeseca što nam otežava povezivanje bolesti s određenom vrstom hrane. Rizična hrana je mlijeko i mliječni proizvodi, meso i mesni proizvodi (puretina, piletina), povrće. Vrsta Escherichia coli, porodica enterobakterija (Enterobacteriaceae) jedina je enteropatogena vrsta iz roda Escherichia.

Tip EPEC, klasična enteropatogena E. coli, čest je uzročnik proljeva kod djece (jaslice, bolnice). Tip EIEC je enteroinvazivna E. coli koja uzrokuje bolest invazijom i destrukcijom crijevnog epitela. Kliničkom slikom dominiraju grčevi, groznica, krvave, vodenaste stolice. Tip ETEC je enterotoksična E. coli koja izlučuje egzotoksine (termostabilni i termolabilni otrov) i epidemiološki se povezuje s "proljevom putnika". Djelovanjem egzotoksina u lumenu crijeva kliničkom slikom dominiraju vodenaste stolice bez primjesa krvi i upalnih stanica. Tip EHEC je enterohemoragična E. coli koja izlučuje verotoksin odgovoran za kliničku sliku hemoragičnog kolitisa i hemoragičnoga uremičnog sindroma (zatajenje bubrega i hemoliza). Kako je Escherichia coli dio normalne flore crijeva, bolest je uglavnom rezultat loše higijene i kontaminacije.

Staphylococcus aureus u hrani proizvodi otrov, termostabilan, koji i nakon termičke obrade hrane ostaje aktivan. Najčešće do unosa bakterije u hranu dolazi nepravilnim rukovanjem (sa sluznica, ozljeda na koži). Kod nepravilne pripreme ili čuvanja hrane, bakterija se razmnožava i izlučuje otrov odgovoran za trovanje. Inkubacija je izrazito kratka od 2 do 6 sati. Kliničkom slikom dominira povraćanje bez općih simptoma i temperature. Trovanja se često događaju nakon konzumacije sladoleda, kremastih kolača.

Clostridium botulinum također proizvodi otrov u hrani. Riječ je o jednom od najopasnijih bioloških otrova. Inkubacija je 18 do 96 sati. Klinički je riječ o izrazito teškoj slici sa smrtnim ishodom. Kada govorimo o botulinskom otrovu, rizična hrana su konzerve i sušeno meso. Spore mogu preživjeti u ekstremnim temperaturama, kao i sušenje i kemijsku obradu, što dodatno otežava kontrolu nad rizičnim namirnicama.

Clostridium perfrigens proizvodnjom otrova u crijevu uzrokovat će kliničku sliku karakterističnu za alimentarnu intoksikaciju - kratka inkubacija, bez temperature i općih simptoma uz simptome u probavnom traktu. Rizična hrana je mljeveno meso, piletina, mlijeko i mliječni proizvodi. Važno je napomenuti da su spore bakterije termostabilne te termička obrada neće nužno spriječiti nastanak bolesti.

Bacillus cereus je bakterija koja proizvodi emetički otrov u hrani, sličan stafilokoknom, koji će nakon kratke inkubacije izazvati povraćanje ili dijarealni otrov u crijevu koji će uzrokovati proljev. Klinički se prepoznaje po simptomima intoksikacije: kratka inkubacija, povraćanje, dijareja. Rizična hrana je riža, meso, mlijeko. Kada govorimo o opasnosti trovanja hranom, nužno je uvijek imati na umu da bolest ne ovisi samo o mikroorganizmu već i o stanju domaćina i uvjetima za njihov rast ili proizvodnji otrova u samoj hrani.

Ostali uzročnici bakterijskih infekcija i intoksikacija

Vodeći uzročnici trovanja hranom su Salmonella sp. i Campylobacter sp. Novi su rizik "novi patogeni" kao što su E. coli O157 i bakterije koje su razvile otpornost prema antibioticima (rezistentne bakterije). Većem broju trovanja hranom pridonosi zasigurno i novi način života u kojem se sve više obroka konzumira izvan kuće, povećan broj putovanja, izleta, starenje populacije i drugi. Čimbenici koji najčešće dovode do širenja i razmnožavanja mikroorganizama u hrani su neodgovarajuća higijena ruku, površina i pribora za pripremu hrane, neprimjerena termička obrada i čuvanje hrane te križna kontaminacija. Propust u bilo kojem od spomenutih postupaka može izazvati trovanje. Klinička slika je najčešće blaga do srednje teška. Terapija je nadoknada tekućine kako bi se spriječila dehidracija. Liječnici će iznimno rijetko, samo u slučaju težih oblika bolesti odlučiti o drugim oblicima terapije. U većini slučajeva dijeta nije potrebna. Preporučuje se izbjegavati sirove namirnice i teže probavljivu hranu.

 

Kako izbjeći trovanje hranom (vrati na vrh)

Postoji niz preporuka zdravstvenih organizacija kojima se može smanjiti rizik od trovanja hranom. Na prvom mjestu je zasigurno higijena ruku, površina i pribora koji dolazi u kontakt s hranom. Ispravno i često pranje ruku podrazumijeva pranje sapunom i toplom vodom najmanje 20 sekundi. Pranje ruku je obvezno prije svake pripreme hrane, nakon upotrebe sanitarnog čvora ili bavljenja drugim poslom tijekom pripreme. U slučaju kožnih promjena ili ozljede na rukama, treba nositi rukavice.

Radne površine i pribor potrebno je prati deterdžentom i toplom vodom, održavati čistima bez ostataka hrane. Oštećene daske za rezanje i površine ne smiju se koristiti zbog ostataka hrane i nečistoća koji se u njima zadržavaju. Već prije spomenuta križna kontaminacija veliki je rizik u svakoj pripremi hrane i treba je izbjeći. Pod križnom kontaminacijom smatramo kontakt radnih površina, pribora i ruku prije pripreme hrane (sirova hrana) i nakon pripreme (gotova hrana). Na mogućnost križne kontaminacije moramo misliti već prilikom kupnje (slaganje u košaru) kao i prilikom slaganja u hladnjaku. Cilj je odvojiti sve vrste hrane - voće i povrće, sirovo meso, nareske i dr. Ispravnom pripremom hrane moguće je izbjeći štetne posljedice.

Termička obrada na dovoljno visokoj temperaturi i dovoljno dugo uništit će većinu patogenih bakterija. Ispravno čuvanje hrane, prije i nakon pripreme, pridonosi smanjenju rizika obolijevanja. Pripremljenu hranu nužno je staviti u hladnjak 1 do 2 sata nakon pripreme, smrznutu hranu potrebno je odmrzavati u hladnjaku. Temperaturu hladnjaka i zamrzivača nužno je kontrolirati da bismo sigurno čuvali hranu. Prilikom kupnje potrebno je odabrati hranu koja je u trgovini ispravno čuvana, s označnim rokom trajanja i u neoštećenoj ambalaži.

 

VODOM I SAPUNOM PROTIV PRIJETEĆIH MIKROORGANIZAMA (vrati na vrh)

 

 

Obična prehlada, viroze raznih vrsta, gripa, infektivni proljev, zarazna žutica, pa čak i meningitis - sve su to bolesti koje se prenose najobičnijim dodirom, a pri čemu su najveći krivac upravo nečiste ruke. Prijeteći mikroorganizmi vrebaju iz cjelokupne naše okolice i ne treba se posebno čuditi kada dođe do zaraze. Dovoljno je prisjetiti se s kim ste se sve danas rukovali, koliko ste držali rukohvata u autobusima, stubama, pokretnim stepenicama, koliko ste dodirnuli novčanica, kvaka, telefonskih slušalica i drugih predmeta iz javnih ustanova? Koliko ste puta takvim rukama dodirnuli usta, nos, oči...? Virusi, bakterije i paraziti svakodnevno se prenose rukama i jedina je mjera zaštite često i redovito pranje ruku.

 

Bakterije prouzročuju, primjerice, salmonelozu, dizenteriju ili grižu, trbušni tifus i koleru. Prljavim se rukama, odnosno fekalno-oralnim putem, prenose i uzročnici žutica A i E, dječja paraliza te rota i Norwalk virusi koji najčešće prouzročuju proljev putnika. Paraziti kao što su amebe, lamblije i slično kod bolesnika češće prouzročuju kronične smetnje u probavnom sustavu. Za neke od ovih uzročnika izvor zaraze je isključivo bolestan čovjek ili kliconoša, koji mikroorganizme izlučuje stolicom ili mokraćom, dok je kod drugih izvor zaraze životinja, naglašavaju liječnici.

 

 

Dakako, kod redovitog pranja ruku ne treba biti paranoičan jer se opsesija gomilama bakterija koje nas okružuju može svrstati u psihičke bolesti, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ipak, ruke je potrebno redovito prati, što bi se moralo usaditi kao navika već u ranom djetinjstvu, iako studije tih navika pokazuju kako ih generalno ljudi zapravo slabo stječu. Naime, neka su istraživanja pokazala kako čak 40 posto ljudi ne pere ruke nakon upotrebe zahoda, a drugi su znanstvenici došli do spoznaje da se virus prehlade među djecom u vrtićima u 77 posto slučajeva prenosi dodirom nečistih ruku. Zbog slabih higijenskih navika i činjenice da je dječji organizam osjetljiviji, djeca čak 12 puta češće obolijevaju od različitih viroza i gripe u odnosu prema odraslim osobama. Zanimljivo je da "povijest" redovitog pranja ruku seže u 19. stoljeće, kada je austrijski liječnik dr. Ignaz Semmelweiss propagirao pranje ruku otopinom klora u Bečkoj bolnici, nakon čega je mortalitet u prvih nekoliko tjedana pao s 12 posto na samo tri posto. Danas znamo da klor ipak nije nužan za zaštitu od zaraze i da je dovoljno ruke oprati u običnoj sapunici i toploj vodi, što ne bi trebalo napraviti baš nabrzinu, kao što to mnogi čine.

 

 

Bitno je pažljivo nasapunati i potom isprati sve dijelove šake, uključujući i prostore između prstiju i ispod noktiju. Za brisanje ruku potrebno je koristiti maramice ili topao suhi zrak. Na vlažnim ručnicima mikroorganizmi mogu preživjeti duže vrijeme, stoga je ručnike za višekratnu uporabu potrebno učestalo mijenjati, upozoravaju liječnici. Ruke kao "rasadnici" mikroorganizama ne prenose zarazu samo kroz usta, odnosno probavni sustav, nego i kroz dišni sustav dodirivanjem nosa, kao i utrljavanjem u spojnicu oka ili kroz ogrebotine, rane i slično. Mikroorganizmi se nalaze na raznim površinama, predmetima, životinjama i drugim ljudima, u hrani i piću, a upravo takve bakterije i viruse koje normalno ne nalazimo na koži ruku nazivamo tranzitorna mikroflora. Naime, postoje i oni mikroorganizmi koji trajno žive na koži čovjeka, a koji se nazivaju rezidentna mikroflora, no to su vrlo korisni "stanovnici" naše kože s obzirom na to da nas čak nastoje zaštititi od "zločestih" mikroorganizama. Zbog toga se pri zaštiti od zaraznih bolesti ne smije nipošto kompletno "sterilizirati" kožu, jer bi onda došlo i do uništenja onih korisnih mikroorganizama, a to bi oslabilo čovjekov imunološki sustav.

 

 

Uništiti loše mikroorganizme, a zadržati one korisne može se kroz nekoliko jednostavnih, opće poznatih metoda: pranjem ruku i tijela sapunom ili deterdžentom i toplom vodom (čime se rješavamo čak 99 posto potencijalnih napasnika), zatim pranjem rublja na minimalno 60 Celzijevih stupnjeva te pripremom hrane na visokim temperaturama, dezinfekcijom i redovitim održavanjem sanitarnih prostorija, kuhinje, podova, namještaja i radnih ploha, sušenjem mokrih ručnika, kuhinjskih krpa, ogrtača za kupanje i sličnoga, jer patološki mikroorganizmi vole vlagu, dok u suhoj atmosferi ugibaju. Higijenska je dezinfekcija još nešto viši stupanj zaštite mikroorganizama, koji tranzitornu mikrofloru reducira na minimum, a na tržištu postoji cijela paleta takvih sredstava, koja najčešće sadrže od 70 posto etilnog alkohola do otopina dezinficijensa u 60 do 95-postotnom etanolu ili isopropanolu. Ova se sredstva upotrebljavaju uglavnom u bolničkim uvjetima, kako bi se prijenos zaraznih klica maksimalno onemogućio. Za one koji žele veći stupanj zaštite od mikroba i u svakodnevnom životu, postoje kozmetička sredstva za dezinfekciju, koja se nakon pranja ruku utrljavaju u kožu nekih 30 sekundi, dok se ne osuše. Ipak, tu kao i kod regularnog pranja ruku valja biti oprezan i nježan prema svojoj koži, jer učestalo pranje neodgovarajućim sredstvima može izazvati nadraženost i još veću opasnost od mikroba. Naime, tada, zbog brojnih oštećenja izazvanih suhoćom i ispucalošću kože, patogeni mikroorganizmi mogu lakše ući u organizam. Zbog toga treba pažljivo birati sredstva za pranje, uzimajući u obzir da su koži potrebne masnoća i vlaga.

 
Kada prati ruke?

 

Ruke treba prati prije i poslije dodirivanja usta, nosa ili očiju; prije, za vrijeme i nakon pripremanja hrane; prije jela (obroka); prije aktivnosti koje obavljate s djetetom, posebice novorođenčetom i dojenčetom; poslije upotrebe toaleta (zahoda); poslije brisanja nosa, kašljanja, kihanja i sl.; nakon kontakta s bolesnom osobom; nakon mijenjanja pelena i drugih predmeta kontaminiranih tjelesnim izlučevinama ili krvlju; uvijek kad su vam ruke uprljane; nakon kontakta sa životinjama; nakon drugih aktivnosti - npr. nakon pušenja, nakon iznošenja smeća te u svim slučajevima kada su ruke potencijalno kontaminirane.

 

 

Najugroženije su skupine, kojima mikrobi preneseni nečistim rukama mogu lakše prouzročiti zaraze, dojenčad i mala djeca do pet godina jer im je imunološki sustav još u razvoju. Naime, djeca se rađaju tek s kratkoročnim imunitetom koji su dobili od majke kroz pupčanu vrpcu. Novorođenčad se najbolje može zaštititi pranjem ruku prije svakog kontakta, a na što treba upozoriti i stariju djecu te odrasle. Treba izbjegavati diranje bebinih prstića jer ih rado stavljaju u usta.

 

Osim toga, treba redovito njegovati bebinu kožu te mijenjati pelene, a površine na kojima presvlačite bebu dobro je prebrisati dezinficijensom. Kada dijete propuže, treba pojačano paziti na higijenu ruku, a podove treba redovito održavati koristeći odgovarajući dezinficijens. Ne smije se dopustiti da beba puže u prostorima za koje niste sigurni da su čisti, osobito ne u javnim prostorima. Za djecu koja već hodaju briga ne prestaje te je nakon povratka iz parka i dvorišta potrebno oprati ruke, a nije loše ni ponijeti dezinficijens za suho pranje sa sobom. S obzirom na to da je vlažni pijesak dobro mjesto za razmnožavanje patogenih mikroorganizama, a pješčanike vole i mačke i psi, dobro bi bilo provjeriti njihovo stanje prije nego djeca započnu svoje igre u pijesku. Stariji, bolesni i nepokretni ljudi također su vrlo ugrožena grupa koja zahtijeva posebnu njegu i skrb pa je potrebna pojačana higijena ruku, tijela i kose te redovito čišćenje i dezinfekcija namještaja i podova. Treba izbjegavati svaki dodir s krvi, slinom, povraćanim sadržajem, mokraćom i stolicom bolesnika.

 

 

U nedostatku vode, kao što je na putovanjima i izletima, za koliku-toliku higijenu ruku dobro će poslužiti i vlažne maramice te, još bolje, dezinficijensi. Mnogo su češće situacije u javnim toaletima, kada ima vode, ali nema sapuna i/ili papirnatih ručnika za brisanje. U takvim se uvjetima preporučuje pranje ruku tekućom vodom te sušenje na zraku. Naime, već samim aktom ispiranja smanjuje se količina mikroorganizama na površini ruku. Ako ruke nismo adekvatno oprali, to je potrebno učiniti čim se nađemo u prilici za adekvatno pranje.

 

 

 

 

 

 

Bakterije su najbrojnija skupina organizama. Većina je ovih jednostaničara nužna za održavanje života ostalih makroorganizama na Zemlji. Te su bakterije bile bitne u biološkoj evoluciji, a i danas su osnova svakog hranidbenog lanca u prirodi. Prisutni su u tlu i vodi. Ostale su bakterije pripadnici fiziološke flore ljudi i životinja (obitavaju na koži, u usnoj i nosnoj sluznici, crijevima, donjem dijelu ženskog spolnog sustava), obavljaju poželjne kemijske procese te se primjenuju u raznim gospodarskim djelatnostima. Od 1500 opisanih vrsta bakterija, samo su stotinjak vrsta ljudski patogeni.

Morfološka i uzgojna svojstva bakterija, njihov rast, metabolizam i genetiku proučava dio mikrobiologije koji se zove bakteriologija. Medicinska bakteriologija proučava rikecije, klamidije i patogene bakterije koje oštećuju organizam proizvodima svojeg metabolizma (toksini).

POVIJEST

Prve veće bakterije je promatrao Antoni van Leeuwenhoek 1683. koristeći prvi mikroskop iz vlastite izrade. Dugo nakon njegova otkrića se istraživala samo morfologija tih mikroorganizama, ali ne i njihovo djelovanje u živoj prirodi. Naziv bakterija znatno kasnije (1828.) izvodi Christian Gottfried Ehrenberg, od grč. bakterion što znači "štapić, palica". Osnivači znanstvene i eksperimentalne bakteriologije su Louis Pasteur (1822-1895) i Robert Koch (1843-1910). Oni su u laboratorijskom radu počeli upotrebljavati neke postupke, poput bojenja i uzgajanja bakterija. Radili su na utvrđivanju etiologije mnogih zaraznih bolesti i opisali ulogu bakterija kao uzročnika i prijenosnika bolesti ili patogena. Francuski mikrobiolog i imunolog Emile Roux je znatno pridonio spoznajama o bakterijskim otrovima. Na osnovi novih pronalazaka i spoznaja, kojima su osnova bila prijašnja otrkića, može se tvrditi da su 19. i 20. stoljeće "zlatno doba" bakteriologije. Za taj se napredak mora naglasiti značenje dostupnosti i uporabe novih tehničkih pomagala i metoda bojenja bakterija. U novije se vrijeme istražuju vrlo sitne bakterijske strukture, njihove biokemijske aktivnosti i genetika.

 

Veličina stanica pojedinih bakterijskih vrsta je različita i nije stalna (ovisi o djelovanju različitih činitelja). Duljina im se kreće od 0.3 do 20 μm, a promjer od 0.5 do 2.0 μm.

Bakterijska stanica sadržava veliki broj anorganskih i organskih spojeva. Njihov sadržaj ovisi o vrsti bakterije. Voda je količinski glavni sastavni dio živih stanica, pa i bakterijskih (75-98 %) jer sudjeluje u brojnim kemijskim reakcijama kao otapalo ili prijenosnik elektrolita. U bakterijskoj stanici su kemijski elementi približno zastupljeni kao u stanicama viših organizama. Oni su većinom sadržani unutar makromolekula (stanične bjelančevine, nukleinske kiseline, kompleksni ugljikohidrati, masti u citoplazmi i staničnim ovojnicama).

Procesi

Procesi metabolizma bakterija su uvjetovani nasljednim činiteljima. Mijena tvari podrazumjeva sve kemijske procese koji se zbivaju kao sinteza tvari (anabolizam) i razgradnja tvari (katabolizam). Za nju su bakterijama potrebni ugljik, dušik, voda i anorganske soli, kao gradivni elementi enzima i uvjeti održanja koloidnoga stanja, osmotskog tlaka i acido-bazične ravnoteže u stanici. Ovisno o podrijetlu ugljika i izvoru energije, razlikuju se autotrofni i heterotrofni metabolizam.

Autotrofne bakterije ili autotrofi dobivaju ugljik iz ugljikova dioksida ili karbonata, a dušik iz anorganskih spojeva amonijaka, nitrita i nitrata. Energiju dobivaju kemosintezom (oksidacijom) ili fotosintezom.

Heterotrofne bakterije ili heterotrofi su organizmi za koje su organski spojevi (ugljikohidrati) izvor ugljika i energije, a anorganski i organski spojevi (bjelančevine) izvor dušika. Ovisno o tome odakle potječu organski spojevi heterotrofne su bakterije paraziti (sa živih) odnosno saprofiti (s uginulih organizama).

Rast i razmnožavanje

 

Rast bakterija podrazumjeva povećanje veličine njihovih stanica, ali i povećanje njihova broja nakon razmnožavanja, što rezultira stvaranjem kolonija. Postoje vrsne i metaboličke razlike vezane za rast i razmnožavanje bakterija. Na te procese utječu nasljedni činitelji. Bakterije se počinju razmnožavati kada njihove stanice narastu do veličine svojstvene određenoj vrsti. To se zbiva povoljnim hranidbenim, energijskim, atmosferskim i temperaturnim uvjetima. Najveći broj bakterijskih vrsta razmnožava se jednostavnom, binarnom diobom, pri kojoj od jedne bakterijske stanice nespolnim načinom nastaju dvije nove stanice. Plazimidi se najčešće prenose konjugacijom koja nastaje doticanjem dviju bakterija preko spolne pili. Ostali oblici genskoga prijenosa kod bakterija uključuju transformaciju, transdukciju i transpoziciju koji se najčešće vrše umjetnim postupcima u genetičkom inženjerstvu.

Prilagodba

 

Gram-pozitivna bakterija (vidi niže) u nepovoljnim životnim uvjetima tvori endosporu. U takvom obliku tzv. sporogena bakterija može preživjeti deseteljećima jer je spora otporna na povišenu i sniženu temperaturu, zračenje i dezificijense. Spora nije metabolički aktivna tvorba niti sudjeluje u razmnožavanju bakterija. Nakon ponovnog uspostavljanja povoljnih uvjeta, bakterijska stanica se vraća u vegetativni oblik zadržavajući prijašnja patogena svojstva.

 

- morfoloških svojstava (podjela prema obliku stanice)  

- bojenja po Gramu (metoda danskog biologa Christina Grama koja uključuje plavoljubičasti kristal-violet i crveni karbol-fuksin) 

 

 

 

 

Gljive (vrati na vrh)

 

 

Lišajevi (vrati na vrh)