Crkva Majke Božje Gorske prva je ljudskom rukom oblikovana građevina koja se otvara kada se s južne strane dolazi u Lobor. Izgrađena je na obroncima planine, nazvanoj po jednomu poljskom cvijetu, Gora.

 

 

Ova je crkva već stotinama godina marijansko hodočastilište. Još u prapovijesno doba na istome mjestu je izgrađena gradina. Arheološki nalazi s platoa na vrhu brijega svjedoče o skoro četiri tisuće godina života. Kršćanstvo u Panoniju dolazi u 2. st. Možda je već tada poganski hram preuređen i pretvoren u ranokršćansku crkvu. Ovim preuređenjem počinje slavno doba kršćanstva na Gori. Potom je više puta stradavala i građena.

 

 

Naziv «Gorska» dobila je po lijepome brježuljku na kojem se nalazi. Sa svojom prekrasnom okolinom i vidikovcem ubraja se među najljepša mjesta Hrvatskog zagorja.

 

 

Zanimljivo je da je u ovoj kapeli 1946. godine pronađen starohrvatski pleter iz 1076. On predstavlja najsjeverniji takav nalaz u hrvatskim krajevima. Krajem 17. st. u unutrašnjosti kapele postavljen je veliki oltar u ranobaroknome stilu. Nad svetohraništem, u udubini prvog kata, nalazi se kip Majke Božje s Isusom.

 

 

Okolica Lobora je brdovita s mnogim bistrim izvorima i sjenovitim stazama. Svoja razmišljanja o prošlosti Lobora i vezi Loborčana uza zemlju - tog tiranina iz čijih se površina zbog svoje škrtosti malo dobivalo i svaki je zalogaj imao "sedam žufkih kora" - zapisao je hrvatski pisac A. G. Matoš.