U gospodarskom životu grada Dubrovnika sol je bila toliko važna da su u Statutu grada iz 1272. godine postojale "Odredbe o soli", kojima je posvećeno čak šest zakonskih članaka o proizvodnji, trgovini i prometu tom namirnicom. 

Naime, dobit od trgovine solju bila je veća od dobiti ostvarene trgovanjem bilo kojom drugom namirnicom s popisa dubrovačke trgovačke flote. 

Stoga je sol bila i državni monopol, a dubrovački je knez osnovao "solni ured" kojem je zadaća bila nadgledati kakvoću soli te voditi dobru trgovačku politiku.