NABOR DO NABORA – ŠIROKA SUKNJA 

 

U nizinama uz rijeke Kupu i Savu uspijeva lan. Znamo da su nekad od te biljke seoske žene tkale platno. A od platna krojile su i šile svojim ukućanima i sebi osnovnu ljetnu odjeću: košuljice za djecu, košulje i gaće za muškarce, bluze, suknje i pregače za žene. Nošnja u Pokuplju i Vukomeričkim goricama pretežito je ukrašena bijelim vezom, u Posavini je od lanenog platna i ukrašena raznobojnim vezom prebiranim ili tkanim, dok je Turopolju bila pretežito od konopljinog platna gusto pretkivanim crvenim pismom, ali i našivana raznobojnim koncem, pismom i bijelim pamukom. 

 

Na pokupskoj nošnji nalazi se mnogo čvrstih, vodoravnih i okomitih nabora.  Rubača, starije su dužine do gležnja, a novije kraće, načinjena je od četiri do pet pola platna. Prednja pola nije složena u nabore, a stražnje tri do četiri pole složene su u krupnije ili vrlo sitne nabore. U struku su pole nabrane na konac i skupljene užim ili širim pojasom. Bluza vrlo širokih rukava (oplećje) ima leđa, prednjice i rukave nabrane i skupljene oko vrata uskom vrpcom. Široki rukavi, skupljeni u zapešću, često su ukrašeni kao i prednjice. Bluza uskih rukava (švabica) zamijenjuje oplećje, a ukrašena je na rubu rukava, kraju leđnog dijela i na prednjicama.   Fertun - pregača je sastavljena od dvije do tri pole platna, krupno je nabrana, u struku skupljena uskim pasom, obrubljena špicom - čipkom. Žene su imale kosu rijetko kad zaglađenu i spletenu u jednu pletenicu, a češće spletenu u dvije pletenice i stegnutu na sredini glave.

 

Kako su se glačali nabori na posavskim suknjama? Na vlažnoj odjeći najprije bi prstima uobličili svaki pojedini nabor pa ga učvrstili udarajući po njemu manjim glatkim kamenom. Kad su tako složili sve nabore, uzeli bi plitko drveno korito, stavili u njega oveći kamen i vanjskim dijelom korita klizili preko nabora. Da bi takvo "glačalo" bilo teže, katkad su u njega posjeli i manje dijete vozeći ga ovamo-onamo. Time su nabori, pogotovo kad se tkanina sasvim osušila, doista postali oštri i čvrsti.