Prigorskoj je nošnji krojem bila slična zagorska, premda se ponešto razlikovala. Tako su, primjerice, žene iz kraja oko Bistre svoja opleća, rubače i fertune krojile od platna u koje je već bio utkan geometrijski ures tamnocrvene i crne boje. Rado su obuvale i čizme (škornje).

 

Muškarci u Hrvatskom zagorju također su nosili, uz platnenu košulju, kratak sukneni kaput (surinu). Zanimljivo je da se svaki kraj opredijelio za drugu boju pa su lepoglavski seljaci nosili bijele, trakoščanski sive, a stubičanski smeđe surine.

 

U međimurskoj nošnji primijećuje se jača povezanost sa srednjoeuropskim prostorom. To je osobito vidljivo u izboru materijalu za žensku odjeću, pa je bluza izrađena od fine tvorničke tkanine (markizeta ili organdija), a pregača od tamne svile. Preko bluze žene su prebacivale veliki kupovni rubac od delena s cvijetnim uzorkom, a obuvale visoke cipele na vezivanje. Glavu su pokrivale kapicom (poculicom) napravljenom od tila, tanke šupljikave tkanine, po kojoj su izvezle ukrase raznobojnom vunicom.
 

Žene su u ovim krajevima rado obuvale škornje (čizme) koje su ipak tipična muška obuća.