Hej, zvrkovci-kontinentalci! Kad se ovoga ljeta na putu u našu lijepu Dalmaciju, nađete na mostu tik prije ulaska u grad Slunj, zavirite malo ispod njega. Otkrit ćete da se tamo, skriveno od gužve i brojnih automobila, krije pravo malo čudo prirode.

 

Čarobno kordunsko selo smješteno na slapovima rijeke Slunjčice, od milja prozvano Male Plitvice, izdvojilo se kao nekim čudom iz svakodnevice, prepustivši se milovanju bistre vode i šumu njezinih slapova.

Najpoznatiji rastočki slap je Buk, ujedno i najveći slap na Slunjčici. No najslikovitiji je, baš kao što mu i ime govori, slap Vilina kosa. Tu voda pada u tankim nitima koje podsjećaju na raspletenu kosu neke razigrane djevojke. U narodu je vladalo vjerovanje da vile imaju kose srebrnaste boje, pa još i danas – kad se nečijoj kosi divimo – kažemo da je prekrasna, baš kao slap. No, da ne zaboravim, tu su još i Petrovica, Vučete, Hrvoje, Jerbov... – sve redom prekrasni slapovi, a imena su dobili po vlasnicima mlinica koje se pored njih nalaze.

 

Mlinice su građene tako da je svaki mlin imao nekoliko mlinskih kamena. Jedan je služio za crnu meljavu, odnosno za mljevenje pšenice, raži, ječma, kukuruza, prosa i zobi, a drugi za bijelu meljavu – za fino brašno. Na bijelu meljavu bila je vezana škrinja s ugrađenim sitima za prosijavanje brašna i posija. Posije su ljuskice žitarica koje ostaju nakon mljevenja.

 

Do 19. stoljeća, u milinicama na Slunjčici nisu stanovali ljudi. Šezdesetih godina 20. stoljeća Rastoke su zaštićene i proglašene spomenikom kulture. Tada su na Slunjčici bile ukupno 22 mlinice, od kojih je 20 bilo u upotrebi. 

Uz mlinsko kamenje u mlinovima su i koševi, drvene posude u obliku valjka s rupama na stijenkama, koji su služili za pranje i ispiranje rublja. Naše bake koje su tako prale kažu da rublje oprano u modernim strojevima za pranje nije ni približno čisto i mirisno kao ono oprano u Slunjčici. A sve bez deterdženata i bez štetnih posljedica za prirodu.

 

Mlinice stare više od 300 godina govore o zajedništvu čovjeka i prirode. Na onom što je priroda tisuće godina stvarala čovjek je izgradio svoje nastambe i mlinove, prilagođavajući se i poštujući prirodu i svoje susjede. Nitko nije smio samovoljno koristiti vodu, zagađivati je ili uskratiti ostalim stanovnicima. Odjeća se prala u rijeci, bez štetnih deterdženata, a hrana se uzgajala i pripremala na prirodan način. Rastočani se i danas trude živjeti u skladu s prirodom. A voljeti je lako... Dovoljno je samo baciti pogled i ostati zauvijek zaljubljen u Rastoke.

Ilustrirala: Sanja Rešček