Četvrtog svibnja slavimo svetog Florijana, zaštitnika od požara.

Dovoljna je jedna iskra
 
Pred nama je još jedno ljeto. Mnogi su od nas lani bili svjedoci vatrenih stihija koje su pustošile primorskim šumama. U kolovozu bilo je dana kada je u Dalmaciji gorjelo na tridesetak mjesta odjednom. Do kraja ljeta zabilježeno je čak 700 požara! Hoće li i ovo ljeto biti jednako vatreno?

 

 

Šumski požari česti su na prostorima gdje vladaju dugotrajne suše i visoke temperature, a takvo je naše primorje ljeti. Crnogorične šume i šikare postaju tada lako zapaljive, osobito cmogorica zbog smola koju stvaraju neke vrste (borovi, čempresi), a koja izvrsno gori.

Zapuše li još nakon duge suše jak vjetar, dovoljna je jedna iskra da požar krene i raširi se velikom brzinom. A kada se jednom razbukta, vrlo ga je teško kontrolirati. Za sobom ostavlja tužan prizor: gdje je nekada bila gusta, zelena šuma, sada je zgarište prekriveno pepelom, nalik na Mjesečev krajolik. Još mnogo godina ovdje neće izrasti šuma, tek šikara i nisko grmlje.

 

 

Vrlo je važno uočiti požar dok je još u začetku. Stoga se za ljetnih mjeseci organizirano cjelodnevno motri teren. Grade se motrilice, a na pojedinim se mjestima postavljaju kamere koje teren danonoćno snimaju. Tu su i vozila za ophodnju opremljena za gašenje početnih požara. No uzme li vatra ipak maha, vrlo je važno da vatrogasne ekipe imaju što bolji pristup mjestu gdje gori. Stoga valja unaprijed napraviti prosjeke. Oni se prave i kad se požar već raširio, kako bi se vatra obuzdala. Gdje, određuje se prema smjeru vjetra, na temelju čega se može predvidjeti kuda će se požar kretati. Njegovo se širenje sprječava i polijevanjem okolnog tla i raslinja vodom.

 

Za velikih požara spas u posljednji tren često donose kanaderi, avioni koji mogu trup napuniti vodom iz mora i onda je izliti na područje vatrom zahvaćeno. Takvi požari nerijetko ugroze naselja. I tu je voda spas. Znamo da vatra ne voli vodu i da je radije zaobilazi. Približi li se vatra naselju, valja kuću i prostor oko nje dobro natopiti vodom, što mogu učiniti i mještani.

 

 

Katkad, kada se požar jako razbukta, ništa ne pomaže. Ugasi ga tek prva kiša ili prestaje kada više nema što gorjeti. Stoga je važno spriječiti ga. Unatoč neprestanim upozorenjima na radiju, televiziji, velikim plakatima uz ceste, čak i prometnim znakovima, požar najčešće uzrokuje nepažnja ‒ opušak bačen iz automobila, nesmotreno spaljivanje korova, roštilj na otvorenom... Uzrok može biti i munja, iskra iz dalekovoda ili komadić stakla u suhoj travi koji usmjeri sunčeve zrake u jednu točku. Na žalost, događa se da požar bude i podmetnut. Razloge možemo samo pokušati shvatiti.