Islam je podijeljan na dvije skupine, na sunite i šijite. Glavna je razlika način na koji je otkriveno božansko vodstvo. Suniti (kojih je 90% ukupnog broja muslimana) drže se jednodušnosti zajednice obznanjujući sunnu Proroka. Šijitski muslimani radije se drže nadahnutih učitelja ili imama. Imami su potomci Alija, nećaka i posvojenog Prorokovog sina, koji je posjedovao tajne spoznaje i posebna tumačenja koja su do njega došla od samog Muhameda.

Preživjele su tri glavne skupine šijita. Zejdije u Jemenu prihvaćaju živi slijed nasljeđa imama. Šijiti Dvanaestero imama, koji vladaju u Iranu, vjeruju da je ta loza prestala s Dvanaestim imamom. Šijiti Sedmero imama ili Ismailiti u Indiji i Istočnoj Africi, sljedbenici su Age Kana i vjeruju da je loza prestala sa Sedmim imamom.

Obje skupine, ona od Sedam imama i ona od Dvanaest imama čekaju pojavu 'skrivenog imama' poznatog kao Mahdi. U međuvremenu, jer ne vjeruju u načelo jednodušnosti, njihovi vodeći teolozi nazvani mudžtehiduni smatraju se predstavnicima 'skrivenog imama' i obilno ispoljavaju svoju vlast u religijskim, zakonskim i čak političkim djelatnostima. To se jasno vidi u djelatnostima ajatolaha i mulaha u suvremenom Iranu (mnogi tvrde da su potomci Alije). Mudžtehiduni ne uvažavaju mišljenje ranijih zakonodavaca već posižu izravno za općim načelima koja se nalaze u Kur'anu, sunni i hadisi. Time se može objasniti njihov fundamentalizam.

Ovaj tekst je samo pokušaj da se u kratim crtama što jednostavnije predstavi islam. Molimo čitatelje da razumiju da ovih nekoliko riječi ne mogu opisati sve pojedinosti i specifičnosti razvoja islama kroz stoljeća njegova postojanja.