Epoha helenizma počela je, kako se danas uzima, pojavom Aleksandra Velikog a završila 30. godinom pr.Kr. kada su Rimljani pokorili posljednju helenističku državu. Razne su definicije helenizma. Po jednim helenizam je heleniranje, grecizacija Orijenta, širenje helenske kulture na Istok. Po drugima to je nastavak razvitka grčke kulture ili modificiranje grčke kulture u novim uvjetima.

 

 

Helenistički je polis imao na Istoku administrativnu strukturu klasičnog grčkog polisa. Bule, demos (narodna skupština) i magistrati (arhonti i dr.) životarili su u polisu kontrolirani od kraljevskog namjesnika (epistates). Seljačke mase starosjedilaca, laos, obrađivale su zemlju, i to : zemlju u dvorskoj režiji (basilike chora - kraljevska zemlja) i zemlju u svojoj režiji. Osim toga onu zemlju koju je kralj ustupao grdovima (politike chora), hramovima (hiera ge), velikašima (ge en doreia - darovana zemlja) i vojnim zajednicama ( kleruchike ge) ako je sami vojnici nisu obrađivali. U Egiptu je bilo malo polisa, dok ih je u državi Seleukida bilo mnogo.

Agrarnu i obrtničku privredu na Istoku unaprijedili su grčki privredni stručnjaci. Aleksandrov novac se kovao na mnogo mjesta u carstvu i u velikim količinama. Taj je novac kolao dugo, više od stotinu godina nakon Aleksandrove smrti. Novac je odgovarao vrijednosti zlata, srebra ili bakra od kojeg se kovao. Egipat nije kovao novac prije helenističke epohe. Atenska je srebrna tetradrahma svojom veličinom - težinom bila najpouzdanije novčano sredstvo.

 

U tistogodišnjem helenizmu izrazite su dvije kulturne podepohe : starija u kojoj su stvorena najbrojnija i najbolja djela književnosti i umjetnosti - u prilkama samostalnih grčko - makedonskih država - i druga, mlađa, u prilikama rimske okupacije. Grčki jezik zvan koine  upotrebljavaju mnogi Azijati. Nacionalnost ide u pozadine - jedan jezik i jednak odgoj stvaraju istu kulturu u svim gradovima ekumene. Viši slojevi u Rimu i nekim krajevima Azije drže da je grčka kultura potrebna svakom obrazovanom čovjeku.