|
|
|
|
|
Upišite pojam ili ga odaberite među tagovima: |
|
|
|
Klif, Karolinzi, Polja u kršu, Povijesni izvori, Termometar, Kolonizacija, Moneri, Filipike, Stanica, Mezopotamija, Proročište, Obitelj, Grčka mitologija, Socijalizam, Piramide, Plebejci, Križarski ratovi, Riječni (fluvijalni) reljef, Vrijeme, Kameno doba, Geološka doba, Crta (lenta) vremena, Genocid, Računalo, Rimsko graditeljstvo, Totalitarizam, Personalna unija, Sumračnica, Metalno doba, Škrapa, Holokaust, Bratovštine, Morske struje, Heleni (Grci), Pismo, Ekvator, Sila teža, Ponikve, Rimsko carstvo, Senat,
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Dutch art |
|
Nizozemska umjetnost (dutch art) - Haaška slikarska škola nikada nije imala karakter klasične škole i nikada nije bila ustanova, nego je riječ o nekolicini umjetnika koji su zajednički preobrazili nekoliko segmenata slikarstva unutar korpusa umjetnosti druge polovice 19. stoljeća i nekoliko prvih godina dvadesetog. »Pejzažno slikarstvo nalazi se pred velikim promjenama«, napisao je kritičar »Gazette des Beaux–Arts« u Beču 1873. u povodu Svjetske izložbe, osvrćući se na nizozemsku umjetnost.
Što je u tim slikama, nastalim u potpuno nevinu okolišu, izgledalo novo? Izlazak iz slikarskih atelijera, odlazak u prirodu, slikanje najobičnijih prizora poput stada krava, neke žanr–scene ili vedute gradića kao što su Haarlem, Emmen ili Scheveningen, rezultirao je prikazom, ne onakvim kakav on jest, nego onakvim kakva ga umjetnik taj čas vidi i doživljava. Uporaba široke palete boja, atipični i kontraklasični rukopis te, raznorodna tematika postaju slobodni umjetnikov izbor. Profiliranje takva slikarstva nije ostalo nezapaženo i drugdje. Odbacivanje romantičarskih i idealističkih pristupa slikarstvu također je jedno od obilježja haaškoga kruga, kruga iz kojega su ponikli i na njega se naslanjali veliki Vincent Van Gogh i Piet Mondrian. |
|
Donacija ili doniranje |
|
Donacija je darivanje u svrhu potpore nekom cilju. Donacija ima različite oblike uključujući novčanu pomoć, pomoć u hrani, smještaju itd., bilo novim ili korištenim stvarima. Donacija je bespovratni prijenos sredstava u svrhu darivanja. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Jadranka Žderić |
|
Medijska kultura djece i mladih |
Mogućnosti i ograničenja |
19,5 × 24,5 cm, 256 stranica;
meki uvez, cijena 120 kn |
|
- Teorijska razmatranja
- Upoznavanje s hrvatskom i svjetskom praksom
- Metodičke radionice (velika škola pripreme školskih tiskovina)
- Savjetovališta za roditelje i učitelje
- Ogledni tekstovi novinara, književnika...
Davno je Jan Amos Komensky u svojem djelu Didactica Magna napisao: Da bi se
sve lakše pamtilo, čula trebaju raditi što više. Na primjer: sluh valja
stalno povezivati s vidom, govor s rukom, ne samo na taj način što ćemo
pričati ono što trebaju znati da bi im ušlo kroz uši, već što ćemo i
slikati da bi im se stvari mogle kroz oči stisnuti u pamet. Ljude valja
učiti, do najveće moguće mjere, da svoje znanje ne crpu iz knjiga, već da
proučavaju nebo i zemlju, hrastove i bukve, tj. da proučavaju i ispituju
same stvari, a ne tuđa zapažanja o stvarima.
Vrijedi li ta njegova preporuka i danas u informatičkom vremenu kad kola
nevjerojatan broj informacija i nudi se niz gotovih rješenja? Omogućuju li
društvene okolnosti sporo, postupno učenje koje će odgovarati čovjekovoj
prirodi, odnosno pojedinoj njegovoj razvojnoj fazi te koja je pozicija škole
u tim brzim društvenim promjenama.
Autorica tako pokušava otkriti na koji način suvremeni mediji (tiskovine,
televizija, internet, kompjutorske igre.) utječu na proces učenja te
komunikaciju tzv. starim medijima (knjiga, muzej.). Ovo je pokušaj
otkrivanja metodičkih načina spajanja komunikacije raznovrsnim medijima
poštujući sve pozitivne razvojne aspekte, ali i upozoravajući na potrebu
zaštite djece i učenika od raznovrsnih oblika zloporaba.
[Ulomci iz recenzije Dragutina Lučića]
Propitujući vještine i strategije medijskog školovanja, blagotvoran, ali i
razoran utjecaj, osobito elektroničkih medija - televizije i interneta - na
razvoj djece, autorica postavlja niz suvislih moralnih, odnosno praktičnih
pitanja na koja nudi i isto toliko socijalno odgovornih odgovora ponajprije
upućenih roditeljima i učiteljima, a onda, dakako, na način primjeren
njihovoj dobi, i djeci.
Pred nama je elaboracija koja nije tek puko izolirano teoretiziranje o
medijima i sentimentalno zdvajanje nad sudbinom slabih i nejakih, nego
smireno promišljanje koje ni u jednom jedinom trenutku ne zaboravlja da se
krize, poteškoće, nesporazumi, negacije mogu i imaju razriješiti u socijalno
odgovornoj praksi. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|