Pojam ekologija prvi put je uporabio njemački zoologist Ernest Haeckel koji je pod pojmom oekologie smatrao "odnos živih organizama u dva pravca: prema njihovom organskom i neorganskom okolišu". Sama riječ dolazi iz grčkog oikos koji znači okućnica, dom, mjesto za život.

Nije slučajno zašto se pojam koji je prvotno značio "mjesto za život" pretvorio u pojam koji znači zaštitu okoliša, ili još šire - zaštitu Zemlje, tog našeg zajedničkog mjesta za život. Kraj 20. stoljeća je uza sve izume i tehnička pomagala koje svakodnevno koristimo donio i tamnu stranu tehničkog napretka - poremećaj odnosa čovjeka s prirodom i narušavanje nečega što se zove ekosistem planeta Zemlja.

Pretjerano iskorištavanje, zagađivanje i bahat odnos prema prirodi donijeli su svoje posljedice: kisele kiše, povećanje klora i CO2 u atmosferi, efekt staklenika, širenje pustinja, uništavanje ozona, povećano štetno zračenje, klimatske promjene i druge štetne pojave.

Suvremeni način života, začet 1776, kada je James Watt usavršio parni stroj, bitno mijenja suživot čovjeka s njegovom okolinom. Čovjek se stavlja u središte svega (taj centrizam je započeo i prije industrijske revolucije - sjetimo se da je Galielo Galilei skoro nastradao od inkvizicije kada je ustvrdio da Zemlja nije središte svemira). Smatralo se kako su sva prirodna, živa i neživa dobra tu samo da služe čovjeku, a prirodna dobra su uz to neiscrpna. Poznata je tako Grotiusova doktrina po kojoj su prirodna bogatstva mora neiscrpna, ma koliko ih mi izlovljavali. Taj, stručno nazvan homocentrični sustav (čovjek u sredini), vladao je čovječanstvom do 60-tih godina ovog stoljeća, kada su se počele primjećivati štetne posljedice. Priroda je zvala na uzbunu!

Srećom, sve veći broj ljudi shvaćao je kako bez suradnje s prirodom nema opstanka ljudske civilizacije - rođen je svjetski ekološki pokret, sa svojim organizacijama poput Greenpeacea, raznim strankama zelenih (npr. Engleske i Wellsa - http://www.greenparty.org.uk, Norveške - http://home.sol.no/~mdg/english.html, da ne nabrajamo dalje), te ekološkim organizacijama lokalnog tipa. Jačanje snage i utjecaja svih tih organizacija, te sve veći broj pojedinaca koji u njima sudjeluju, stvara nadu da možemo optimističnije govoriti o budućnosti.

Danas se o ekologiji govori svuda, počev od ispitivanja izgaranja ugljičnog dioksida na tehničkom pregledu automobila, do sadržaja školskih udžbenika. Ekologija je u usponu, u želji da ponovno uspostavi ravnotežu i omogući optimalni razvoj kako čovjeka, tako i njegova okoliša.

Homocentrični sustav više nije suvremen, te sve više razvojna vizija svijeta naglašava ekocentrični sustav, čije je polazište ekosistem, ukupnost živih i neživih organizama na Zemlji, koji između sebe izmjenjuju materiju, energiju i informacije. Simulacije pokazuju kako više nije moguće nastaviti s ekspanzijom proizvodnje, potrošnje i otpada, a da se priroda trajno ne ošteti, te treba tražiti ne više samo industrijski rast nauštrb prirode, već rast u skladu s prirodom i njenim mogućnostima. U krajnjoj liniji - osiromašivanje prirode znači i ljudsko osiromašivanje, jer većinu tvari koje trebamo za život uzimamo iz same prirode, tako da je i u ekonomskom interesu očuvati prirodne resurse - kako bi ostali dostupni nama i generacijama koje dolaze.

Borba za očuvanje prirode neće biti ni kratka ni jednostavna. Kao prvo, treba zaustaviti zagađivanja planeta koja su posljedica čiste ljudske bahatosti - kao što su nuklearni pokusi. No, unatoč svim rezolucijama UN, konvencijama i akcijama za zabranu pokusa http://www.ctbto.org, podzemne nuklearne eksplozije su naša realnost. I nije to pitanje samo Indije i Pakistana, koji su ove 1998. izvršili nuklearne pokuse (vidi: Rezolucija Vijeća sigurnosti UN br. 1172, http://www.un.org), već to je problem čitavog svijeta.

Posebno su zanimljivi Francuzi. Oni su - obavljajući nuklearne pokuse 1995. godine (kada ih više nisu obavljale ni Rusija ni SAD!) - tvrdili kako ti pokusi ne onečišćuju okoliš, ali su ipak bombe detonirali na udaljenom pacifičkom atolu Mururoa, a ne recimo u blizini Pariza… Unatoč pričama o sigurnosti, izgleda da se nešto štetnih tvari oslobodilo - http://www.super-food.com/radioact.htm. Ekološka svijest često zastaje na granici susjednog dvorišta…

Dalje veliko zagađenje nastaje zbog fosilnih goriva. Moderni svijet se pokreće na benzin, naftu i ugljen. Sadašnji stupanj razvoja još uvijek je uglavnom okrenut smanjenju zagađenja, poput uvođenja bezolovnog benzina, a manje uvođenju alternativnih izvora energije - sunca, vode, vjetra i geotremalnih izvora. A samo tijekom jednog dana Zemlja primi sunčeve energije koja je ekvivalent 30-godišnjoj ukupnoj potrošnji fosilnih goriva. Neki se prilagođavaju suvremenim kretanjima - tako npr. Japan već posjeduje preko 2 milijuna solarnih kolektora za proizvodnju tople vode, a ni proizvodnja struje pomoću vjetra više nije zanemariva stavka u nekim zapadnoevropskim zemljama. To potvrđuju i stranice najvećeg svjetskog proizvođača pogona za proizvodnju struje pomoću vjetra, danskog Vestasa, koji nudi elektranu na vjetar snage punih 1650 kW!

Nažalost, zamjetno je kako se uvođenjem alternativnih izvora najviše bave oni bogati, dijelom čak prebacujući prljave industrije u nerazvijene zemlje i zaboravljajući kako to rješava samo lokalni učinak zagađenja, npr. brda jalove šljake, a globalni učinak ostaje - Zemlja je u krajnjoj liniji okrugla, a vjetrovi i morske struje ne poznaju nacionalne granice ni nacionalne propise.

Siromašni opet nemaju ni vremena ni para za razmišljanje o ekologiji i suživotu s prirodom - u zemljama gdje se odvija borba protiv gladi kako bi se sačuvao goli život, ljudi se ne žale ni na najprljaviju industriju koja im obično donosi neki novac za preživljavanje obitelji, a i prastari kamion koji na sve strane ispušta ugljični dioksid često je jedino prijevozno sredstvo između sela. Tako da se ekološki problem vezuje uz neke druge svjetske probleme - nerazvijenosti, nedovoljnog obrazovanja i nekontroliranog priraštaja stanovništva, što sve govori koliko su problemi ove civilizacije danas povezani.

Glede porasta stanovništva, dovoljno je reći kako je u doba Julija Cezara Zemljom hodalo manje od 250 milijuna ljudi. U doba Kolumba bilo ih je pola milijarde, krajem 18. stoljeća milijardu, nešto nakon drugog svjetskog rata dvije, a trenutno nas ima oko 6 milijardi! Podatke o svjetskoj populaciji možete naći na United Nations Population Information Network, gdje je i brojač koji u svakom trenutku ispisuje pretpostavljen broj stanovnika svijeta. Mada globalni natalitet treba smanjiti, mnogi pokazatelji govore kako broj stanovnika nije opasnost sam po sebi - planet ima dovoljno potencijala za prehranu i desetak milijardi ljudi (broj koji ćemo doseći kroz 50-tak godina!). No da bi se uspostavila ekoravnoteža potrebno je primjerice usavršiti poljoprivredu kako se ne bi trebale krčiti nove šume, dovesti kanalizaciju kako sve veća naselja ne bi bila izvori zaraze, te vršiti reciklažu njihova smeća.

Priroda s druge strane zna biti zahvalna - poznati su već slučajevi gdje se blizu voćnjaka ostavljaju uvjeti za život divljih ptica poput lastavica, jer ptice uništavaju različite nametnike na voćkama puno bolje od bilo kojih kemikalija. Možete zamisliti koliko samo u jednoj sezoni par lastavica mora pojesti muha i drugih kukaca kako bi osigurao hranu za sebe i gladno potomstvo!

Britansko čišćenje Temze i njemačko Rajne - navodno je neki novinar uspio u doba najjačeg zagađenja u vodi Rajne razviti film - pokazalo je kako su nakon čišćenja te rijeke postale ciljem izletnika, ribolovaca i sličnih kategorija oko kojih se opet vrti ogromna industrija (prosječni njemački katalog ribolovne opreme ima barem 200 stranica velikog formata), a kada tu pridodamo hotele na obalama, organiziranje izleta i slično, pokazalo se da je ekologija dugoročno gledano ne samo korisna, već i veoma unosna. Slično su osjetile i neke afričke zemlje, kada su u rezervate s divljim životinjama počeli pristizati dobro potkoženi zapadni turisti. A od naknade za foto-safari može se platiti seoski učitelj ili kupiti osnovna sredstva za lokalnu ambulantu.

Također, unatoč idejama nekih ekstremnih poklonika ekologije, ekocentrični sustav, sustav suživota s okolinom, ne znači povratak na staro, razdoblje prije industrijske revolucije, i ne traži od nas da se odreknemo automobila u korist konja ili PC-kompjutera u korist računala na kuglice - abakusa (ako baš hoćete - sve o odvikavanju od automobila se nalazi na http://radawana.cg.tuwien.ac.at/~martinpi/nocar.html). Ekocentrični sustav svim snagama koristi moderna tehnička dostignuća kako bi sebe unaprijedio i kako bi omogućio razvoj uz sklad: motori na vodik čiji je produkt izgaranja samo vodena para, kompjuterski dizajnirane elise vjetrenjača povećane iskoristivosti, nadzorni sustavi koji zaustavljaju pogon čim se detektira izlazak štetnih materija u okoliš, satelitsko praćenje divljih životinja kako bi se saznalo koliko im je stanište potrebno… Samo su neki od primjera korištenja suvremenih tehnologija u očuvanju i razvoju ekosustava.

Jer - za razliku od prošlosti budućnost još nije napisana i samo o nama ovisi kako će izgledati.

Budite "IN" i brinite o okolišu!

 

Svi načelno podržavamo brigu za okoliš, na riječima smo 'eco-friendly', a kad podvučemo crtu i zbrojimo što redovito činimo, popis nekako ispada malen. No 'green lifestyle' je 'in' i u razvijenom svijetu pomalo prelazi u domenu bontona.

Činjenica jest da su glavni zagađivači korporacije i bogate države, briga za okoliš je često skupa po hrvatskim mjerilima i packe što ne čine dovoljno trebaju najprije dobiti institucije, ali i svatko od nas bi, počevši od prostora u kojem najviše boravi, mogao puno učiniti.

 

Kućni otpad može se značajno reducirati kupnjom većih pakiranja, nepakiranih proizvoda, nošenjem torbi i vrećica u trgovine i kupnjom robe u povratnoj ambalaži.

Kako sve mora imati svoje ime, tako je i green lifestyle pokret u koji se na Zapadu kunu i ozbiljni znanstvenici i pomodne fufice, koje će to prestati zanimati čim pronađu novu igračku.

 

Green lifestyle znači kompletan stil života prilagoditi dobrobiti planeta.

 

Naravno, nitko se na to ne bi osvrtao kad bi to značilo vratiti se u pećinu, pa zato govorimo o malim potezima koji daju učinak samo ako ih se pridržava velik broj ljudi.

 

Pravi green lifestyle teško da je primjenjiv u hrvatskim uvjetima, a ne vjerujemo ni da bi velik postotak ljudi bio za to spreman, jer uključuje ozbiljne investicije i promjene navika.

 

Upravo zbog specifičnosti hrvatskih uvjeta koncentrirat ćemo se na osnovno, što može učiniti svatko i što ne predstavlja trošak, nego najčešće uštedu.

 

1. Pridržavajte se principa 'TRI R' (prema engleskom Reduce, Reuse i Recycle): reducirajte, 're-koristite' (ponovno koristite) i reciklirajte

Klince učite o recikliranju i nagradite ih kad se sami toga sjete.

 

U Zagrebu je jednostavno provesti ove principe, ali u manjim mjestima, naseljenim uglavnom privatnim kućama, gdje se otpad odlaže u pojedinačne kante ili vrećice, posebnih kontejnera za reciklažni otpad gotovo da i nema.

 

No i prezaposlene građane, koji teško stižu obaviti i najnužnije poslove i koje muče vlastiti problemi, teško je u takvim uvjetima nagovarati da se pridržavaju 'tri R', pa onim agilnijima preostaje pritisak na gradske vlasti.

 

Muče li i vas slične poteškoće ne zaboravite kako su papir, staklo, PET ambalaža i baterije nekvarljivi otpad koji u podrumu ili kutku dvorišta može čekati dulje vrijeme, da ga odvezete usput, kad drugim poslom budete prolazili pored reciklažnog dvorišta ili kontejnera.

 

Kućni otpad može se i značajno reducirati, ponajviše kupnjom većih (i jeftinijih) pakiranja, nepakiranih proizvoda ('u rinfuzi'), redovitim nošenjem vrećica umjesto uzimanja nove vrećice na blagajni kod svake kupnje i kupnjom robe u povratnoj ambalaži (PET ambalaža gotovo je istisnula staklenu, pa njena količina više nije marginalan, nego ozbiljan ekološki problem kojem najviše doprinosi prosječni građanin).

Jedan od nerješivih problema današnjice:

 

Umjesto da bacate stvari koje vam ne trebaju, sjetite se tradicionalne istočnjačke filozofije da je drugima dobro ono što vama više ne treba: odvojite staru odjeću, obuću, namještaj, ali i sve što niste koristili, primjerice, tri godine. Osim u dobrotvorne svrhe, predmete za dom u dobrom stanju možete dati prijateljima kod kojih će se uklopiti 'kao novi'.

Ne kupujte nepotrebne stvari – prije svake kupnje razmislite hoćete li kupljeno zaista koristiti ili će to biti igračka koju ćete nakon dva-tri korištenja složiti na poveću hrpu zaboravljenih stvari.

 

2. Brinite o Zemlji onime što nosite: dajte prednost prirodnim materijalima u odnosu na sintetičke (zdraviji su, a cijenu ionako odavno ne čini sastav, već kupujete li nepoznatu marku ili onu s potpisom). Velike akcije usmjerene su na izbjegavanje prirodnog krzna, ali i umjetno je proizvedeno tehnologijom izrazito štetnom za okoliš, pa umjesto njega treba kupovati vunu i pamuk.

 

Izbjegavajte kemijsko čišćenje, odjeću prirodno sušite i glačajte kad je nužno (ušteda vremena mnogima je privlačnija od uštede novca). Niste li u financijskoj stisci da morate kupovati najjeftinije, birajte ekološka sredstva za čišćenje i ekološku kozmetiku.

 

I odjeća se može reciklirati, i to često fenomenalnim i dosjetljivim kreacijama: imate li talenta, a posebno ako ste mladi, staru odjeću iskoristite za našivke, zakrpe i krojenje manjih komada odjeće (prsluk od stare suknje i sl.).

 

Sprejevi su gadni zagađivači - birajte one s oznakom 'neškodljiv za ozon'

 

3. Štedite vodu i energiju: o toj temi će biti više riječi.

 

4. Birajte materijale: teško je inzistirati na davanju prednosti drvenoj stolariji umjesto PVC-u, jer ljudi danas traže i materijale koje je jednostavno održavati, pa ako vas je teško uvjeriti na primjeru većih investicija, neka vaze, ukrasni i drugi upotrebni predmeti koje kupujete za dom i poklon, budu od prirodnih materijala (staklo, kamen, keramika, a ne plastika). Birajte ekološke boje zidova i stolarije.

 

5. Kupujte ekološki uzgojenu hranu (ako si to možete priuštiti, iako se i u nas polako približavaju cijene ekološkog uzgoja i onog s upotrebom kemikalija).

 

6. Ne kupujte previše: kupujete li jednom tjedno u supermarketu, pazite da vam se hrana ne kvari jer ste pretjerali s količinama.