S prvim šumskim srhom rastvori se nebo napajajući obližnju dremljivu livadu ranojutarnjim svjetlom, kao kad brižna majka sneno djetešce šalicom topla mlijeka otprema u novi dan. Pa se i livada proteže, gunđa, vrpolji i uzmiče, da bi, najzad, ipak protrljala žmirkave oči i rascvjetanim osmijehom uzvratila ljubav plavetnilu iznad sebe.
Istodobno, u svom mekom travnatom ležaju, promeškolji se družina čudnovata, stišćući se nježno jedno uz drugo.
- Hajde, spavalice moje! Vrijeme je za ustajanje! Treba ptice vedrinom raspjevati, Sunce ljuljačkom od zelenih grana zanjihati, vjenčićima od ivanjskog bilja stabla nakititi, dozrelim plodovima životinje počastiti - reče košutica nemuštim jezikom, njuškom blago gurkajući bratanca i sestricu, kao jaje jajetu nalik jedno drugomu.
Umivši se u cvjetnoj rosi, njih dvoje zaogrnu se lisnatim haljinicama. Ivo prstima raščešlja sestrinu zlatovlasu kosu, a ona njemu u čvrstu pletenicu uplete nekoliko bijelih šumarica.
- Livadu će nam opustošiti! - razgnjevi se Ivica.
- Oj, livadice naša nekošena! - zaplaka Marica.
- Ne tugujte, mili moji! Neka bude tako. Uostalom, kosci će nam pregršt sijena ostaviti, pa ja ne ću zimi gladovati ni vi, jadni, stud osjećati - utješi ih košuta, što ih bijaše othranila otkad ih je kao napuštenu ljudsku nejačad u gustišu zatekla.
- Koscima ću krišom izvorske vode odnijeti, da se osvježe kad sunce pripeče - zacvrkuta kroz suze šumsko djevojče.
- A ja ću pokošenu livadu novim sjemenčicama zasijati! - oraspoloženo zaveza dječarac.
Kako rekoše, tako i učiniše. Pa livada, doskora, još bujnije uzbuja, još zanosnije procvjeta.
IVANJSKO ČAROBNO BILJE bere se dan prije Ivanja jer je tada najučinkovitije, najbolje djeluje protiv zlih sila. Ivančice se zatiču u pukotine prozora. Čije prve uvenu, taj će sljedeće godine umrijeti. Djevojke udavače bacaju u tekućicu vijenac ispleten od ivančica, te prema mjestu gdje se zaustavi proriču kamo će se udati. Kamilica ubrana poslije Ivanja nije više ljekovita i pretvara se u tzv. pasju kamilicu. Ako čovjek noću uoči toga dana nagazi duboko u šumi na sjeme rascvale paprati ili mu ono padne u obuću, naučit će nemušti jezik. Međutim, to se događa vrlo rijetko jer vile uglavnom pokupe sve dragocjeno sjeme. Paprat koja procvjeta na Ivanje u ponoć može osigurati plodnost, nevidljivost, zaštitu od bjesova, uboda i uroka te pomoći da se nađe zakopano blago koje toga dana pod zemljom gori plavkastim plamenom. Čovjek će u ljubavi imati sreće ako uza se nosi korijen petoprsca iskopan na Ivanje prije izlaska sunca. Borovnica ubrana toga dana dobro je sredstvo protiv vrućice.
NEMUŠTI (RAJSKI, SUNČANI) JEZIK tajni je govor prirodnih pojava, biljaka, životinja i zamišljenih bića. Znaju ga vračevi, pjesnici, dobri vladari, junaci, pravednici, svi koji nagaze na sjeme paprati uoči Ivanja.
KOSIDBA/KOŠNJA obavlja se u kontinentalnoj ravničarskoj Hrvatskoj radi dobivanja sijena za stoku dva puta godišnje: u kasno proljeće ili rano ljeto - otava te krajem ljeta najkasnije do Male Gospe (8. rujna) otavić. Najčešće kosi nekoliko snažnih i iskusnih seljaka - kosaca, koračajući jedan do drugoga, rano ujutro dok još ima rose.
Lidija Bajuk |