Bilo je proljeće. Predivan sunčan dan. Stari kos je letio nad livadom i provjeravao je li sve u redu. U svoj toj užurbanosti gotovo nije primijetio da se već spustila noć, a zvjezdice veselo zatreperile. Odletio je tako visoko da se malo porezao na jednu zvijezdu. Nekoliko se kapljica krvi raspršilo zrakom i palo na tlo. Na tim su mjestima iznikli crveni cvjetovi.

 

Kos se veoma začudio. Stavio je krilo na ranu pa krv više nije curila. Livada je bila puna tih divnih ukrasa. Budući da se kos zvao Mak, i crvene je cvjetove tako nazvao. Sve životinje na livadi bile su zahvalne kosu na cvijeću, na ljepoti, boji i čaroliji koju im je pružalo. Makovi i životinje postali su nerazdvojni prijatelji.