Kao i danas i nekad su djeca u vrijeme poklada voljela praviti što veću buku, naročito dok bi kroz selo prolazila povorka maškara. Ostvarivali bi to na razne načine.

ČEGRTALJKA 
 

Čtegrtaljka je bilo" osnovno oružje" svakoga tko je imalo ozbiljno htio sudjelovati u fašničkoj povorci, zato što je stvarala najviše buke. Kada se čegrtaljka okreće, daščica udara u utore i stvara buku sličnu štektanju mitraljeza. Čegrtaljka je, osim toga, služila za plašenje vrana i čvoraka koji bi u jesen počeli napadati vinograde. Stavljala se na kolac i čim bi vjetar zapuhao, počela bi se okretati. U mojem smo selu sličan proizvod zvali selu sličan proizvod zvali" klopotec".

 

Trumbeta se pravila iz tikvice. Tikvica bi se osušila, odrezala na donjem, debljem kraju (ili bi se napravilo par rupa) tako da koštice  ispadnu van, a onda bi se žicom još malo pročistila. Na dugoljasti, tanji  kraj stavio bi se pisak od trstike i trumbeta bi bila spremna za sviranje.

Stjepan Večković

PEPELJUGA

Ana se silno raduje svaki put kad odlazi baki i djedu na selo. Ondje je uvijek jako zanimljivo, jer baka i djed imaju puno različitih životinja. U velikoj sobi miriše na jabuke i uvijek je hladno. Osim toga, baka joj svake večeri otpjeva lijepu pjesmu, a djed ispriča neobičnu priču.
Ovaj put Anu su njeni seoski prijatelji pozvali da zajedno sudjeluju u pokladnoj ophodnji selom. Naravno, ne maskira se ona prvi put. Bila je Ana i u školskim maškarama. Ali proći kroz selo u povorci, gdje te svi mogu dobro promotriti, bez obzira na to imaš li sedam ili sedamdeset sedam godina - to je nešto posebno i za to se treba dobro i pripremiti...

Dugo je razmišljala u što da se preodjene, a onda se sjeti:
- Pa da, bit ću Pepeljuga! Barem neću morati izmišljati što ću s kosom...

Rečeno - učinjeno. U bakinu ormaru pronašla je nekoliko starih i zakrpanih komada odjeće. Lice je nagaravila čađom iz peći na drva. Čak je i zdjelu sa zrnevljem pripremila. Nešto su se više djed i unučica pomučili s cipelicom, onom zlatnom, koju je Ana svakako željela pričvrstiti o rame. Za svaki slučaj, ako nekome ne bude jasno. Na sreću, mamina je stara salonka sasvim uvjerljivo izgledala omotana alufolijom... Doduše srebrnom... ali, nije važno, bitno je da bliješti!

Anina kreacija proglašena je najboljom među dječjim maškarama. A striček omotan slamom koji ju je čitavo vrijeme nosio na ramenima, izabran je za najbolje maskiranog odraslog. Stoga im je pripala čast da zajedno potpale vatru pod fašničkom lutkom.

Anini baka i djed povedoše prikladnu pjesmu, praćeni sveopćim smijehom:  

Tu za repu, tu za len.

Oganj lizne krpenog Fašnika napunjenog slamom. Plane vatra udvostručena! Živne promrzla svjetina na zubatu suncu. Otisnu im se pjesma s usana, u ritmu se zanjišu zabundana tijela! Poskoče noge, zavijore barjaci, zazuje zujalice, začegrtaju čegrtaljke, zaklepeću klepetaljke, zazveče lanci...

A Sunce razbljeskuje, namiguje veseljacima pod sobom, dok se Anina kosa sve više zlati gubeći prijašnju zagasitost.

Samo to još nitko ne zna, osim Sunca i nas.