Močvare su plitke vode stajaćice, odnosno tlo natopljeno najčešće slatkom vodom, koje se odlikuje niskom pH vrijednošću (odnosno kiselošću) i bioraznolikošću staništa za mnoge biljne i životinjske vrste, kao što su vodozemci, ribe, ptice, kukci, gmazovi i sisavci.

Močvaru kao čest oblik voda stajaćica treba razlikovati od:

a) lokve, plitke udubine sa vodom koja presušuje tijekom sušnog razdoblja
b) bare, plitka vodena masa kojoj sunce dopire do dna i odlikuje se bujnim biljnim raslinjem
c) jezera, koja na zemlji nastaju tek nakon ledenog doba i u pravilu se razlikuje eufotički i afotički sloj.

Močvare se najčešće nalaze u riječnim nizinama ili uz jezera, odnosno u reljefnim depresijama s intenzivnom vegetacijom. U močvarama se, za razliku od tresetišta, ne stvara treset.

Prema porijeklu i načinu dotoka vode močvare se dijele na:

Isušivanje močvara vrši se melioracijom pomoću drenažnih kanala i nasipa.

To je životni okoliš u kojem ne rastu stabla, ponekad ima grmlja, a općenito se tu nalaze ekološke zajednice koje uspijevaju na mokrom mineralnom pa do organskom tlu, a mogu opstati samo uz neprekidni višak vode. Razgraničenje između močvara i drugih tipova biotopa nije jednostavno. One su međuoblik između drugih biotopa kao što su tresetišta, vodene površine koje se isušuju ili mokre livade i grmišta. Tipične biljne vrste su iz rodova Eupatorium i Lysimachia, kao i neke druge biljne zajednice koje su vrlo važne kao "paša" za leptire i druge kukce.

Mnoge su močvare ugrožene ili su u prošlom stoljeću i ranije potpuno isušene zbog potreba poljoprivrede za obradivim površinama ili iz zdravstvenih razloga (malarija). U novije vrijeme je došlo do promjene odnosa prema močvarama. Shvaćen je njihov značaj za ukupnost čovjekove životne sredine, i česti su uspješni napori za renaturiranjem tih područja.