Po definiciji voda je tekućina bez boje, okusa i mirisa. Međutim, takva voda u prirodi i ne postoji. Već u atmosferi gdje dolazi do nastajanja kapljica vode, odnosno kiše ili snijega, voda čestice i plinove iz atmosfere otapa i mijenja svoja prirodna svojstva. Stoga kapljice kiše dijelom poprimaju kemijska svojstva čestica koje se nalaze u atmosferi. Već u tom stadiju voda kišnica je toliko čista koliko je čista sama atmosfera. Voda kao kišnica također ispire atmosferu. Stoga je nebo poslije kiše čisto i bistro.

Stoga je s ekološkog stajališta za kakvoću vode važno, koliko je atmosfera čista i kakve čestice lebde u našoj atmosferi.

Kad voda u obliku kiše ili snijega dospije na površinu kopna, voda započinje svoj "drugi život". U doticaju s kopnom voda pokupi svojom topljivošću mnoge tvari koje se nalaze na površini kopna. Voda bez obzira kroz kakvu podlogu protiče, jednim dijelom dolazi u podzemlje i tamo ostaje. To su zalihe podzemne vode na određenom području. Te podzemne zalihe vode služe kao crpilišta za različite potrebe. Velik dio vode odlazi u mora i jezera, bilo podzemljem ili pak nadzemnim tokovima, ovisno o podlozi.

U kraškim područjima većina vode odlazi u podzemlje kroz velik broj većih ili manjih pukotina i dobrim dijelom završava u moru, kao izvor u priobalju, ili pak kao izvor u moru vrulje.

Podzemne vode, bilo na kraškom području ili na drugačijim podlogama ima biološka, fizikalna i kemijska svojstva, po kojima se određuje njezina kvaliteta. Naravno, da kvaliteta podzemne vode ovisi o podlozi kroz koju prolazi. Pogledajmo koje su biološke karakteristike kvalitetne podzemne vode.

Kakvoća vode u biološkom pogledu ovisi o broju i količini mikro organizama koji se nalaze u vodi. Od mikroorganizama najčešće su bakterije. To su vrlo maleni nevidljivi organizmi. No, oni obavljaju životne funkcije slično kao i ostali organizmi. Međutim, mikroorganizmi u podzemlju, u podzemnoj vodi, dugo ne mogu živjeti, pa niti patogeni mikroorganizmi. Utvrđeno je, da mikroorganizmi u podzemnoj vodi mogu živjeti do pedesetak dana. Ipak je moguće i biološko onečišćenje vode, pa iz toga razloga prije upotrebe voda mora biti dezinficirana.

Kemijska svojstva podzemnih voda mjere se po količini otopljenih minerala. Topljivost različitih tvari u vodi je tolika da praktično nema tvari na našoj Zemlji koja nije bar jednim dijelom topljiva u vodi. Stoga je u podzemnoj vodi otopljen velik broj minerala u različitim količinama, jer su pojedine tvari različito i topljive. U podzemnoj vodi u otopljenom stanju najčešće se nalaze oni minerali koji se u najvećoj mjeri nalazile i u litosferi, ali i oni koji su lako topljivi u vodi.

 

Prema koncentraciji otopljenih mineralnih tvari u vodi određuje se i njezina kakvoća i primjena za piće, navodnjavanje ili pak za potrebe industrije. U uporabi je i termin mineralizacija što označava ukupnu količinu mineralnih otopljenih tvari u podzemnoj vodi. Po usvojenim mjerilima kakvoće vode, ona voda koja sadrži do 500 mg/l mineralnih otopljenih tvari smatra se vodom pogodnom za piće, ali i za druge svrhe. Ona voda koja sadrži preko 1000 mg/1 otopljenih mineralnih tvari nije dobra za piće, ona ima poseban gorkast ili slankasti okus. Takve vode nisu pogodne ni za navodnjavanje, a niti za potrebe industrije.

 

Postoje u praksi parametri po kojima se određuje kvaliteta podzemnih voda. Kakvoća podzemnih voda ovisi o tome koliko sadrži pojedinih iona ili grupa iona. Treba znati da su otopljeni minerali u vodi zapravo u stanju iona, bilo kationa (pozitivni ioni), ili pak aniona (negativni ioni). To je zbog toga jer je voda dipol i jednim svojim polom privlači jedne ione a drugim druge ione.

Tvrdoća vode jedan je od važnijih parametara za određivanje kakvoće podzemne vode. Tvrdoća neke podzemne vode ovisi o koncentraciji iona kalcija i magnezija, jednostavno rečeno. Sam termin tvrda voda vrlo je star, a zasniva se na pojavi pri pranju. Tako ako u nekoj vodi pri pranju nastaje više sapunice ta se voda naziva tvrda voda, a ako pri pranju nastaje manje sapunice od sapuna takva se voda naziva meka voda.

Još jedan važan parametar koji određuje kvalitetu podzemnih voda, je njezina pH vrijednost, ili koncentracija vodikovih iona, odnosno veća ili manja kiselost dotične vode. Treba naglasiti, da postoje i drugi parametri po kojima se određuje kvaliteta podzemnih voda.

Prirodno su podzemne vode po usvojenim parametrima obično kvalitetne i pogodne za piće. U onom slučaju kada to nisu to znači da su onečišćene nekim vanjskim djelovanjem. Jednom onečišćene podzemne vode vrlo je teško povratiti u prvotno stanje, a sam postupak vrlo je skup. Stoga je najbolje i najjeftinije čuvati podzemne vode od bilo kojeg onečišćenja. A onečišćenja mogu biti vrlo različita jer su izvori onečišćenja različiti. Posebno velika opasnost od onečišćenja prijeti podzemnim vodama na našem krasu, a to je oko 45 posto područja Republike Hrvatske. Osim toga, to su i naše najkvalitetnije vode. Čuvajući te vode, čuvamo i prirodne ljepote na njima - slapove i brzace.