Murano je gradić i jedan od otoka venecijanske lagune. Poznat je po proizvodnji stakla.

 

 

 

Od 13. do 18. stoljeća bio je europski centar staklarstva. U 13. stoljeću Venecijanci su s istoka doveli puhače stakla koji su se koristili istom tehnikom puhanja kao i stari Rimljani.  
           
MUZEJ STAKLA

Na otoku, u muzeju stakla, izloženi su predmeti od početka proizvodnje do suvremenih umjetnina. Ispred muzeja skulptura je suvremenog američkog umjetnika Dalea Chihulija (čita se: Dela Čahulija). On je bio među prvim strancima kojima je bilo dopušteno raditi u muranskim radionicama stakla.

 

Neki predmeti koji se ovdje izrađuju tanki su poput najfinije čipke, dok su drugi prošarani bijelim prugama ili svjetlucaju zlatnim iskrama. To svjetlucanje dobiva se posebnom tehnikom umetanja komadića bakra u topljeno staklo.    
         
MAJSTORI – ČUVARI TAJNE

Na otoku su se nekoć izrađivala i zrcala, koja su u svijetu poznata po staklenim okvirima. Tadašnji muranski majstori nisu smjeli napuštati otok i morali su postupak proizvodnje čuvati kao državnu tajnu. Osim staklenih predmeta, za crkve su se izrađivali i oslikani prozori – vitraji*.

STO RADIONICA

U 19. stoljeću proizvodnja stakla na Muranu opada zbog industrijske konkurencije*. Ipak, zahvaljujući nekolicini ljudi, obrtnička se proizvodnja sačuvala pa danas na otoku ima oko 100 radionica koje zapošljavaju približno 6000 ljudi.

 

 

Staklo se oblikuje puhanjem, lijevanjem, valjanjem ili izvlačenjem. Puhač drži na dugoj željeznoj dršci dio rastopljene mase. Tu masu okreće, oblikuje i puše u nju kroz staklarsku lulu, pretvarajući je u vazu, pticu, lava ili neki drugi predmet. Da bi se stako obojilo, smjesi se dodaju naročiti sastojci, npr. kobalt za plavu, bakar za crvenu boju. Zbog visoke cijene bakra i kobalta tako obojeno staklo i danas je skupo.

 

*vitraj – prozorska ploha, slika, sastavljena od raznobojnih staklenih pločica povezanih olovnim okvirima
*konkurencija – suparništvo, nadmetanje na istom polju