Plastika je svuda oko nas. Televizori, kuhinjski pribor, dijelovi namještaja, računala, igračke... sve su to predmeti kojima se svakodnevno koristimo, a potpuno su ili djelomično izrađeni od plastike.

 

 

Davne 1862. godine, na velesajmu u Londonu, Alexander Parkes prikazao je svoje otkriće kojemu je dao ime parkesin. Bila je to plastika. Dobio ju je iz prirodne tvari, celuloze*. Danas tu plastičnu masu poznajemo pod imenom celuloid*.

 

Prvu, potpuno umjetno stvorenu plastiku, poznatu kao bakelit, otkrio je početkom 20. stoljeća sasvim slučajno belgijski kemičar Leo Baekeland. Pronašao ju je pokušavajući stvoriti umjetni lak otporan na vatru, kakav se dotada dobivao samo iz prirodnih izlučevina jedne vrste azijskih buba.
 
HOKUS – POKUS, NEKA BUDE BAKELIT!

Bakelit se dobiva iz fenola i formaldehida. Te se kemijske tvari griju s kiselinom* ili lužinom*, dok se ne dobije gusta tekućina slična laku. Ta se tekućina na visokoj temperaturi ili pod tlakom* stvrdne, a tako dobivena plastika može se zatim nebrojeno puta oblikovati.

 

 

Zbog lakoće oblikovanja i vrlo velike otpornosti plastika je brzo ušla u uporabu. Zanimljivo je da su za razvoj sintetičke* plastike zaslužne i biljarske kugle, koje su se prvobitno izrađivale od slonove kosti. Od bjelokosti jednog slona moglo se napraviti najviše osam kugli. Kako je početkom 20. stoljeća slonova kost postajala sve skuplja, a potražnja za kuglama bila sve veća, došlo se na ideju da se one prave od plastike. Izumitelji su se pak pobrinuli da imaju ista svojstva kao i kugle od bjelokosti. Moglo bi se reći: da plastika nije izumljena, možda slonova više ne bi bilo.

*celuloza – glavni satojak stanične stijenke biljke, sadrži ugljik, vodik i kisik
*celuloid – zapaljiva tvar dobivena iz celuloze
*kiselina – kemijski spoj koji burno reagira u dodiru s vodom
*lužina – kemijski spoj koji s kiselinom daje soli
*tlak – sila koja djeluje na jedinicu površine
*sintetički – dobiven sintezom, tj. procesom spajanja različitih umjetnih tvari

 

● Od bakelita su se izrađivali radioprijamnici, telefoni, nakit, dugmad, kuhinjski pribor i drugo. Početkom 2. svjetskog rata bakelit se rabio za izradu nekih dijelova ratne opreme.
● Krajem toga rata u uporabu su sve više počele ulazile nove vrste plastike: lucit, fiberglas, pleksiglas, poliester, polietilen, teflon, najlon, vinil i akrilik.

 

 

Plastika se proizvodi u gotovo svim zemljama svijeta.

 

Plastika je teško razgradiv materijal. Ako se nakon uporabe ne reciklira (preradi u drugi proizvod) ili posebnim postupkom ne razgradi, neće se sama od sebe raspasti tisućama godina, nego će onečišćavati okoliš.

 

... da je stručno ime bakelita polioksibenzilmetilenglicolanhidrid;
... da je Baekeland bio vrlo uspješan izumitelj? Prije bakelita izumio je fotografski papir Velox, koji se još i danas upotrebljava;
... da se bakelit na početku najviše rabio u teškoj i automobilskoj industriji;
... da je je ta plastična masa zamijenila zapaljivi celuloid;
... da su kolekcionarima još uvijek zanimljivi predmeti od bakelita, uglavnom nakit i telefoni? Bakelitni broševi, koji su se tridesetih godina prošlog stoljeća mogli kupiti za 3 dolara, sada dosežu cijenu i od 2000 američkih dolara;
... da je prošle godine u SAD-u proizvedeno više od 47 milijuna tona plastike?