|
|
|
|
|
Upišite pojam ili ga odaberite među tagovima: |
|
|
|
Jezgra, Zvijezde, Piramide, Plima i oseka, Katakombe, Predromanika, Pad zapadnog rimskog carstva, Povijest, Civilizacija, Helenizam, Faraon, Mezopotamija, Prvi svjetski rat, Atena, Ratni zločini, Geografska karta, Arhiv, Grčki gradovi, Dualizam, Krapinski pračovjek, Crta (lenta) vremena, Rimska vojska, Kmet, Ban, Škrapa, Građa zemlje, Padaline, Imperijalizam, Prosvjetiteljstvo, Glagoljaštvo, Sila teža, Geološka doba, Oblik zemlje, Polja u kršu, Plemić, Legenda, Kompas, Meridijani i paralele, Koncentracijski logor, Križarski ratovi,
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Osmoza |
|
Osmoza je difuzija vode koja se očituje pri odjeljivanju dvaju otopina selektivno polupropusnom membranom (membrana propusna na vodu, ali ne i na otopljenu tvar). Voda se, zbog razlika u koncentracijama otopljenih tvari (iona i manjih molekula), preko membrane kreće s mjesta više na mjesto niže slobodne energije. Voda pri prelasku preko membrane, zbog svojstva polarnosti, ne ovisi o potencijalu membrane, već o razlici u koncentracijama otopljenih tvari. Molekule vode teže difuziji iz otopine s nižom (hipotonična otopina) u otopinu s višom koncentracijom otopljene tvari (hipertonična otopina). Osmolaritet je relativna koncentracija otopljene tvari u sredini u kojoj se nađe stanica.
STANIČNA OSMOZA
Osmoza u stanici nastupa zbog razlike u osmolaritetu citoplazme s unutrašnje, i otopine s vanjske strane membrane, što dovodi do smežuravanja i bubrenja stanice. Češća pojava bubrenja nastupa zbog veće koncentracije otopljenih iona i malih organskih molekula u stanici, zbog čega je ona hipertonična u odnosu na svoju okolinu, pa voda ulazi u stanicu.
Stanice se problemu visokog osmolariteta prilagođavaju, ovisno o carstvu kojem pojedini organizam pripada:
Stanice biljaka, algi, gljiva, i većine bakterija su obavijene staničnom stijenkom koja je dovoljno čvrsta da spriječi rasprsnuće stanice u hiptonočnoj otopini. U njima se, uslijed ulaska vode, stvara turgorski tlak koji količinu vode koja uđe tjera vani, pa su biljna tkiva iznimno jaka. U hipetoničnoj otopini izlazak vode uzrokuje odvajanje membrane od stanične stijenke, te dovodi do procesa plazmolize i uvenuća biljke.
Životinjske stanice problem osmolariteta rješavaju aktivnim izbacivanjem anorganskih iona i smanjivanjem razlike u koncentracijama otopljenih tvari (prvenstveno natrija) između stanice i njezine okoline (Na|K crpka). Pri tome troše značajne količine energije.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|