• Gdje i kako tražiti vrste

• Divlje i uzgojene vrste

• Alati

• Branje biljaka

• Bilješke o biljkama

• Slikanje biljke

• Zaštićene vrste

• Kod kuće: identifikacija i klasifikacija

• Knjige

• Uspoređivanje primjeraka s podacima iz knjiga

 

 

GDJE I KAKO TRAŽITI BILJKE (vrati na vrh)
 

Gotovo sav prirodan okoliš prikladan je za odabiranje biljaka za herbarij, te ne bi smjeli previdjeti mjesta naizgled sterilna i suha. Biljke možete potražiti čak i u gradovima, samo nemojte ubirati primjerke iz parkova i vrtova! U početku ćete se možda usredotočiti na obilje cvijeća i biljaka koje rastu na travnjacima i livadama, ali ubrzo ćete primijetiti kako je lako pronaći zanimljive primjerke tijekom izleta u planine, močvare, obalu, šume ili ondje gdje klima i temperature nisu pretjerano visoke ili niske za život biljaka.

Najvažniji dio svakog ubranog primjerka je cvijet, stoga su najbolja godišnja doba za branje proljeće i ljeto; ali upamtite da određene vrste pokazuju svoje cvjetove ujesen ili čak i zimi, pa svoje izlete možete planirati i za hladnije mjesece. Kao što možete pročitati u knjigama, nekolicini biljaka je vrijeme cvjetanja vrlo kratko, pa se morate potruditi da ih upravo tada uhvatite na djelu!

Najprikladniji za branje su primjerci koji izgledaju sasvim suhi, na kojima nema nikakvog traga površinske vlage. Iz tog je razloga bolje odustati od traženja za kišnih dana, ili rano izjutra. Također, treba izbjegavati najvruće sate tijekom ljetnih dana, jer biljke tada ne izgledaju svježe kao inače.

 

 

DIVLJE I UZGOJENE VRSTE (vrati na vrh)
 

Svaki herbarij s biljkama koji želi imati određenu „težinu” u sferi znanosti oslanja se na biljke koje rastu prirodno u specifičnom zemljopisnom području, stoga je važno razlikovati divlje vrste koje su zapravo vaš predmet interesa od onih koje su izrasle nakon uplitanja ljudi, kao što je slučaj kod nekog vrtnog cvijeća ili većine uzgojenih biljaka. Također je istina da biljka koju je prethodno uzgojio čovjek može nastaviti spontano rasti izvan svog prvotnog umjetnog okruženja; u tom slučaju biljka može postati novi element neuvjetovane flore, a shodno tome može postati i dio herbarija. Tijekom vaših izleta otkrit ćete da nije uvijek lako razlučiti je li neka biljka uzgojena od strane čovjeka ili je izrasla kao divlja; predlažemo da u tu svrhu zavirite u obližnje vrtove ili obrađena polja iz kojih ta određena biljka možda potječe, gdje nije razvila svoj prirodni potencijal rasta i razvoja.

 

 

Pri branju biljaka za vaš herbarij neki alati su prilično bitni: mali nožić, škare, rukavice za zaštitu od trnja i mala lopatica mogu vam biti od velike koristi. Ubrane primjerke treba staviti u čvrstu vrećicu od platna ili PVC-a ili sličnog materijala (plastike i sl.), a funkcija tih vrećica je da tijekom vašeg istraživačkog izleta zaštite biljke. Ako se vaš izlet odvija ljeti ili traje dva ili  više dana, bolje je ponijeti fascikl dimenzija oko 45x30cm ili veći. Fascikl treba biti izrađen od kartona ili nekog drugog čvrstog materijala, npr. aluminija, i u nj treba umetnuti malo novinskog papira (što više biljaka prikupite treba vam više novina). Fascikl možete prekriti tkaninom i osigurati pomoću remena ili pojasa, a možete pridodati i ručku ili rameni pojas radi lakšeg nošenja.

Ubrane primjerke treba u fasciklu smjestiti između nekoliko slojeva papira, tako da s obje strane svake biljke bude papir. U zatvorenom fasciklu biljke ne trebaju biti suviše čvrsto stisnute između listova novinskog papira. Ukoliko su biljke mesnatije trebat će vam više papira, a u fascikl možete umetnuti i malo kartona. Malene krhke biljke treba metnuti u manje vrećice. Možete ponijeti i veliku vodootpornu vrećicu: pogodna je za nošenje vodenih biljaka, a može se upotrijebiti za pokrivanje fascikla u slučaju kiše.

Fascikl možete načiniti i na neki drugi način, naprimjer od par šperploča uz nešto novinskog papira, a ploče se mogu povezati pomoću većih gumenih pojaseva ili užeta. Umjesto novina možete uzeti papir-upijač tinte, ali novine su puno jeftinije, jer ih ne morate kupovati samo za potrebe herbarija. 

 

BRANJE BILJAKA (vrati na vrh)

Biljke za koje ste zainteresirani trebaju biti svježe ali ne mokre (za razliku od biljaka koje žive u vodenom okruženju, naravno), pa izbjegavajte stare ili oštećene biljke ako možete pronaći svježe primjerke iste biljne vrste. Ukoliko želite da vaš herbarij ima određenu znanstvenu vrijednost, svaku biljku treba označiti pisanim podacima o mjestu i datumu kada je nađena i značajke terena na kojem je nađena. Znači, kada ste vani u potrazi za biljkama morate ili upamtiti mjesto gdje ste svaki primjerak pronašli, ili trebate neke ili sve primjerke označiti ceduljom.  

Kada biljke ubirete u prirodnom okolišu, imajte na umu da ćete ih po povratku kući morati obraditi i klasificirati, kako biste svojem herbariju priskrbili znanstvenu vrijednost. Te radnje zahtijevaju dosta vremena, pa pokušajte ubrati samo onoliko primjeraka koliko možete razvrstati i proučiti. Tijekom klasificiranja biljaka, neke cvjetove ćete morati razrezati ili čak potrgati, pa tijekom vaše potrage uberite više od jednog ili dva cvijeta od svake biljne vrste, jer ćete u protivnom morati ili žrtvovati svaki cvijet za potrebe klasifikacije ili jednostavno odustati od klasificiranja.
 

Također morate imati na umu da biljke ne možete pravilno klasificirati ukoliko nemate određene dijelove kao što su sjemenke i korijen, te, kada tragate za biljkama, nastojte ih ubrati u cjelini. Sa sobom možete ponijeti par manjih vrećica ili omotnica za držanje sjemenki i drugih malenih a zasebnih djelića, samo upamtite da ne smijete pomiješati sjemenje različitih biljaka! Ponekad je za uspješnu identifikaciju sjemenje nužno, ali na nekim izletima možda ćete naići na biljku čije sjemenke još nisu razvijene; u tom slučaju savjetujemo vam da se vratite na isto mjesto par tjedana kasnije, s nadom da ćete naći pokoje novoizrasle sjemenke. Ako, pak, sjemenke ne možete pronaći, pokušajte zaviriti u neke druge knjige, ili pitajte nekog stručnjaka da vam pomogne riješiti vaš klasifikacijski problem. Takva se poteškoća javlja i kod vrsta koje cvjetaju prije no što razviju listove, ili u drugim sličnim situacijama. Zapravo, mnoge zeljaste biljke preglomazne su za herbarij prosječne veličine, tako da ćete često morati uzeti samo nekoliko grančica ili samo nekoliko listova nekog primjerka. U svakom slučaju morate obratiti pažnju da ne zaboravite neki važan dio biljke koji bi u prvi mah mogao proći nezamijećen. Naprimjer, neke biljke imaju različite listove, ovisno o njihovom položaju na glavnoj stabljici, te ćete možda ubrati samo jednu vrstu njezinih listova. Kada se vratite kući, imat ćete nepotpuni primjerak, a klasifikacija biljke bez jednog ili više bitnih dijelova je prilično upitna.  
 

Neke biljke imaju listove koji kratko žive i lako se rastaču pri dodiru te će se razmrviti ukoliko se ne uberu ujutro i odmah sprešaju u fasciklu kojeg tijekom izleta trebate imati sa sobom. Prije no što vaše primjerke stavite u vrećicu ili fascikl treba pažljivo ukloniti sve kukce, paučinu i strana tijela zakačena za vaše primjerke.

 

 

Vaš vas herbarij može nadahnuti da unosite brojne bilješke koje mogu uvećati botaničko znanje o određenim zemljopisnim područjima. Stoga bi bilo dobro zapisati razne podatke o primjercima koje ubirete; takve pribilješke ne samo da će pomoći pri utvrđivanju o kojem se primjerku radi, već se one također mogu uspoređivati i pridodati dosadašnjem znanju o botanici. Možete se koristiti bilježnicom, ili, da si sasvim olakšate zadaću, možete se poslužiti kazetofonom s kazetama i više baterija. Slijedi popis stvari koje je dobro pribilježiti i na taj način pridonijeti mnogo vrijednih podataka o vašem herbariju: 

 

Slikanje u boji svake biljke u njenom prirodnom okolišu također može bitno obogatiti vaš herbarij, ne samo estetski, već i sa znanstvenog gledišta. Na taj se način osušeni primjerci mogu staviti uz jednu ili više fotografija, što je vrlo korisno kod pozamašnijih biljaka poput drveća ili grmlja, koje očito ne možemo unijeti u herbarij! Također se i stanište biljke može lijepo dočarati fotografijom, ukoliko nije snimljena predaleko od obližnjeg grmlja i drveća.

Za to je pogodan fotoaparat od 35mm, s jednostrukom refleksnom lećom, bilo sa standardnom ili makro-lećom, a potonja je vrlo korisna kod snimanja krupnih planova i drugih pojedinosti. Treba li snimiti mnogo krupnih kadrova, od velike bi pomoći bio tronožac jer bi tada aparat bio nepomičan. Tronožac također može smanjiti potrebu za flešom, kojeg se može koristiti kod snimanja pri slabom svjetlu, ali mu je nedostatak da slike znaju ispasti prilično neprirodne. Brzina okidanja može varirati od 64 – 100 ISO do 200 ili 400 ako namjeravate snimati u šumi. O svakoj snimljenoj fotografiji treba unijeti osnovne napomene u bilježnicu kako bi dobili dodatne podatke za klasifikaciju i objesili fotografije u herbarij. Pazite da se foto-aparat i film ne oštete nepažljivim rukovanjem te da se ne smoče.   

 

 

Kao i kod životinja, neke vrste biljaka zaštićene su zakonom, te nije dobro uzimati ih iz njihova životnog okoliša. U određenim područjima, kao što su parkovi, postoje posebni zakoni kojima se branje biljaka uopće ne dopušta; zato morate prikupiti sve informacije o tome prije no što krenete u potragu za biljkama u takvim područjima. Neke rijetke vrste zaštićene su na cijelom teritoriju nekih regija ili krajeva; na vama je da nabavite popis zaštićenih vrsta. Možda biste mogli dobiti dozvolu da uberete i neke zaštićene vrste, ali to morate sami provjeriti u odgovarajućoj agenciji. Također možete zamijeniti fotografije u boji za primjerke zaštićenih vrsta. U svakom slučaju dobro je pripaziti da ne berete previše primjeraka iste biljke, posebno ako ih u okolici ne vidite mnogo. Berite tek najmanju količinu biljaka koja vam je dovoljna za klasificiranje i vašu zbirku. 

 

 

Postavljanje herbarija može biti posao od izuzetnog znanstvenog značaja, jer ćete doprinijeti znanju o biljnoj populaciji područja koja ste istražili tragajući za biljkama. Ponekad ćete možda otkriti novu vrstu biljke (tj. podvrstu ili endemski oblik tipičan za određeno područje), a vaši podaci bit će pridodani postojećem znanju o botanici. U svakom slučaju, svaki ozbiljan pregled biljaka treba pratiti najtočniji klasifikacijski naziv za svaki primjerak, uz datum i mjesto branja. Naziv kojeg ćete upisati uz svaku ubranu biljku je stručan naziv, imenica na latinskom koja predstavlja jedini naziv koji nedvojbeno utvrđuje identitet vašeg primjerka.

 

KNJIGE (vrati na vrh)
 

Ima raznih knjiga o klasifikaciji biljaka, neke su vrlo iscrpne i skupe, druge su tek priručnici u kojima je uvedena samo određena skupina biljaka (npr. iz određenog zemljopisnog područja, ili iz tipičnog staništa), druge upoznaju čitatelja sa svakom vrstom biljaka uz malo ili nimalo ograničenja, ali one zapravo ne mogu pokriti sve primjerke na koje možete naići tijekom vaših putovanja. Kako biste doista uspjeli  klasificirati svaku biljku koju uberete, treba vam jedna od knjiga koje opisuju sve vrste (nadamo se i podvrste) biljaka iz područja koje vas zanima. U toj vrsti knjiga obično su samo crno-bijele slike, često crteži, a usredotočene su na sve dijelove (plodove, cvjetove, korijenje itd.) što može biti od pomoći onome tko biljku nastoji klasificirati. Naravno da možete kupiti i ostale knjige drugačije namjene sa slikama u boji većine najpoznatijih biljnih vrsta.

 

 

 

Tijekom ovog posla, budući da trebate pažljivo pregledati vrlo male i složene dijelove poput unutarnjih dijelova cvjetova i sitnih sjemenki, trebat će vam vrlo važni instrumenti kao što su povećalo, pinceta i  sjekač.

Također je važno dovršiti klasificiranje prije no što biljke počnu venuti; zapravo, da biste usporedili vaše primjerke s opisima iz knjiga morate uzeti svježe biljke, inače bi vaš zadatak mogao postati vrlo težak a dobiveni rezultat mogao bi biti pogrešan. Usput rečeno, ako neke biljke izgledaju već uginulo kada stignete kući, možete ih staviti u vazu ili bocu, tako da korijen (ili dno stabljike) dođe u dodir s vodom. Vodi možete dodati neke elemente koji pripomažu oporavku biljke, a to su komad zarđalog željeza, nešto drvenog ugljena ili jedna žličica natrijeva nitrata. Učinivši to, nakon jednoga dana imat ćete pred sobom primjerke prikladne za proučavanje i sušenje.  Ako su neki cvjetovi otpali nakon što ste biljku ubrali, mogu procvjetati i novi cvjetovi u slučaju da su na biljci ostali pupoljci. Međutim, ponekad nećete imati drugog izbora do li pitati nekog upućenijeg skupljača biljaka, usprkos tome što ste pribavili sve dijelove biljke i dobro proučili knjige!