Već je spomen njegovog imena kod ljudi oduvijek izazivao nelagodu i strah. Vuk je divlji član porodice pasa i rođak najvećega čovjekova prijatelja – domaćega, pripitomljena psa. Ipak, malobrojni bi ga rado vidjeli u svome dvorištu.

 

Ova inteligentna i krvoločna životinja ljeti živi osamljeno po šumama, a zimi u skupinama od osam do dvadesetak pripadnika obitelji – čoporima. Svaki vuk dobro zna svoj položaj na društvenoj ljestvici unutar čopora, kojeg obično predvode najstariji mužjak i ženka.

 

Vukovi su mesojedi... to nije osobito dobra vijest za naše domaće životinje! Vučji čopor obilazi svoj teritorij i ubija uglavnom bolesne, ranjene ili stare životinje. Iako ponekad zajedničkim lovom mogu ubiti čak i vrlo velike životinje, većinom su im cilj slabije od njih. Vukovi mogu učiniti ogromne štete na stoci i divljači. U nuždi jedu čak i strvine i biljke, a ponekad napadaju i čovjeka. Tko se boji vuka još...?!? Mislim da to nije samo Crvenkapica...!!!

 

Da bi lakše ostali u međusobnom dodiru, vukovi zavijaju: počinje jedan, a drugi mu se pridružuju. Osim toga, vukovi zavijaju i da bi suparničke čopore otjerali od vlastita teritorija. Ma, tko ne bi pobjegao od vučjega zavijanja...!

 

Vukovi imaju i svoj vlastiti jezik pokreta. Načinom držanja tijela i ponašanjem prema ostalim članovima čopora vuk pokazuje koliko je važan u svom čoporu. Kako prepoznati vođu? Stoji uspravno s podignutim repom i ušima, a voli i iskesiti zube! Nije baš ugodno biti u njegovoj blizini... mislim da me već strah! Vuk koji ima spuštenu glavu i kleči kao da priznaje svoj podređeni položaj.

 

 

... da vukovi mogu promijeniti do 17 izraza lica??? Mogli bi biti dobri pantomimičari;
... da potomstvo mogu imati samo vodeći mužjak i ženka u čoporu? U leglu je obično četvero do sedmero vučje štenadi;
.... da  vukovi koji žive na krajnjem sjeveru – u arktičkim predjelima – zimi dobivaju bijelo krzno. To im pomaže da se lakše i neprimjetnije približe plijenu. Takve vukove nazivamo bijelim vukovima. U ljeto njihovo krzno ipak poprima sivu, smeđu ili crnu boju;
... da je u Hrvatskoj vuk zadnjih godina postao vrlo ugrožena vrsta? Zato je od 1995. i zaštićen zakonom.

 

Tijelo mu je prekriveno dlakom sive ili žućkaste boje. Vrlo je snažno. Vuk može težiti i više od 60 kg. Mužjaci su veći od ženki. Vukovi koji žive u najsjevernijim i najhladnijim područjima imaju debelo krzno s gustim i mekim dlačicama uz kožu i duljim dlakama u vanjskom sloju. Krzno im pomaže da prežive hladnu sjevernu klimu.

 

Velika njuška jakih čeljusti sa po 42 oštra zuba. Očnjaci su u vuka snažno razvijeni i zovu se koljači. Budući da je vrlo krvoločna životinja, i zubi su u službi ubijanja plijena, žvakanja mesa i mrvljenja kostiju.

 

Dugačak i osjetljiv nos, te vrlo osjetljive uši pomažu vuku da pohvata mirise i zvukove drugih životinja. I Crvenkapica je primijetila da njezina baka ima velike uši!

 

Vukovi imaju duge i jake noge. Hodaju i trče na vršcima prstiju. Mogu trčati vrlo brzo. Na prednjim stopalima imaju po pet pandži, dok su na stražnjima samo po četiri.