Droga je danas veliki problem, pogotovo među mladim ljudima, o drogi se priča na sve strane, a zapravo se šuti i mladi su uvelike zbunjeni. Što i kako napraviti kada vidiš da netko tebi drag ide tim lošim putem ili ako se sam nađeš na njemu. Kome vjerovati i kome se obratiti za pomoć. Ovu zanimljivu raspravu vodili smo u Gimanaziji iz Velike Gorice

U raspravi sudjeluju Nikolina, Luka, Karlo, Ivana, Luka L, Mateja, Kristina, i ostali

Droga se konzumira i što sad!!!

J: Dakle, saznali ste ili samo sumnjate u to da vam se netko blizak drogira, kome biste se obratili za pomoć, roditeljima, prijateljima ili potražili stručnu pomoć?

Luka: Što se smatra pod stručnu pomoć?

J: Primjerice, razgovor u školi s pedagogom ili psihologom, možda s razrednikom.

Luka: ovisno o tome koko bi to utjecalo na daljni tijek školovanja i kave bi bile sankcije za to. Nisu baš svi u školi susretljivi.

J. Dobro pretpostavimo da su suretljivi.

Luka: Ovisi o kakvom se jakom prijateljstvu radi i o kakvom je tipu droge riječ.

Luka L I ovisno o karakteru prijatelja, mislim razlika je da li on tu drogu konzumira samo vikendom ili je već ozbiljno u problemu. Ja bih prvo razgovarao s roditeljima, pa tek ako roditelji ne bi bili susretljivi, tada bi sam pokušao razgovarati s prijateljem. Školi se ne bih obratio, nemam povjerenja.

j. Dakle škola i roditelji nisu Vam baš najsretniji izbor, treba li onda tražiti lječničku pomoć?

Luka: Mislim da bi trebalo intervenirati prije nego što to postane ovisnost, jer kad postane ovisan čovjek vidi samo drogu i ništa više. Treba to individualno procijeniti da li je to ozbiljno ili je to tek zezancija.

Kristina: Nije važno kome će se to povjeriti, nego koliko je ta osoba bliska s njim. Ja bih se obratila prvo bratu ili sestri svojih prijatelja, nekome tko bi mogao pozitivno utjecati na njega. A ako ni to ne uspije, tek tada bi rekla roditeljima ili nekome u školi..

Luka: Da , ali i tu treba biti oprezan kome se obratiti, jer mi poznajemo tu osobu, a njegovog brata ili sestru ne. Postoji opasnost da sve ispadne krivo i da se dogodi suprotno od onoga što smo željeli

Pružanje pomoći ili cinkanje

j. Smatra li se to onda „cinkanjem“ ili traženjem pomoći?

Luka L. To je preopćenito pitanje i odgovor je za svakoga drugačiji. Ovisno o nekim drugim okolnostima različito se i to može protumačiti. Uvijek postoji opasnost da taj netko od koga tražimo pomoć ne pruži ono što bismo mi željeli ili što bi bilo najbolje ta našeg prijatelja.

j. Razlike postoje, zato i jesmo ovdje da raspravimo o tome, da li treba reći nekome ili ne. Školu dakle ne biste birali kao prvo rješenje, ostaju nam roditelji i prijatelji. Dakle pitanje je Da li reći roditeljima ili ne?

Luka L. Ja bih prvo razgovarao s prijateljem i pokušao mu pomoći, ako to ne bi urodilo plodom tek tada bih rekao roditeljima.

Nikolina: prvo bi trebali sami razgovarati s prijeteljem i vidjeti zbog čega se zapravo drogira. Trebalo bi pokušati orkriti uzroke problema, jer nitko ne postaje ovisan tek tako. Negdje drugdje leži problem. Roditelji teško prihvaćaju istinu, za njih je njihovo dijete nabolje na svijetu. Uvijek postoji opasnost da te neće shvatiti kao dobronamjernu osobu.

Mateja: Roditeljima je teško objasniti u čemu je problem, ako se primjerice obratiš svojim roditeljima možeš dobiti suprotni efekt, umjesto pomoći zabranu druženja s tim prijeteljem i zabranu izlazaka jer počinju sumnjati i u tebe.

Kristina: Ovisno o karakteru roditelja, ja poznajem svoje roditelje i mislim da ne bih imala problema s njima, ne znam ljudi su različiti različito reagiraju.

Biti „samozvani stručnjak“ ili samo ruka pomoći

j. Dakle postoji opasnost da se i sami nađemo u nezgodnoj situaciji pomažući prijeteljima, da li je onda bolje šutjeti o svemu i pustiti čovjeka da propadne ili se izložiti opasnosti i ipak mu pomoći?
 

Nikolina: Izlažemo se još jednoj opasnosti, da pokvarimo svoj odnos s prijateljem. Najčešće nas ne shvaćaju ozbiljno kad im pokušamo pomoći, bježe od nas i govore nam da se ne miješamo.

Većina ljudi odustane od pomaganja jer razmišlja na način „On je moj prijatelj, ja se ne želim zamjerati, to je njegov život nek radi što hoće“ i slično.

Trebali bi biti uporni i potruditi se ako smo pravi prijatelji.

Bago: Roditeljima treba reći obavezno, ja znam nekoliko primjera kad su roditelji saznali za problem, nakon nekog prvog šoka i nakon odbijanja istine ipak poslali su dijete na liječenje.

Najvažniji je život prijatelja, a ne „kvarenje“
odnosa

Mateja: A što ako se on naljuti na tebe i nikada više nećete biti prijatelji jer si ga cinkao.

Bago: Baš me briga da li će se on ljutiti ili ne, to je najbolji način da mu pomogneš. Možda shvati a možda i ne, ali ti znaš da si učinio dobru stvar.

Tamara: Mislim da ipak treba preuzeti taj rizik da se to prijateljstvo možda i prekine, ako je to cijena da se nekoga spasi.

Snimljeno u Općoj gimnaziji u Velikoj Gorici.