Menadžerske su plaće među najvišima u Hrvatskoj i znatno podižu prosjek plaća u pojedinoj tvrtki ili gospodarskoj grani. Žuti tisak sve više piše kako su manekenke s nogometaša i drugih dobro plaćenih sportaša prešle na menadžere. Severina ima dovoljno svog novca, no njezin posljednji mladić Mate Čuljak je – menadžer. Što se krije iza menadžera, iza tog zanimanja ili položaja u tvrtki? Imaju li menadžeri svoj stav ili samo stav svoje tvrtke? Kako biti moralan i biti vjeran tvrki istodobno? Je li moralno prodavati i braniti proizvod koji su proizvela djeca ili slabo plaćeni radnici u nerazvijenim zemljama Azije i Afrike?
Kad postanem menadžer/ica
MODERATOR: Kakav će biti vaš odnos prema tvrki u kojoj radite? Odan, kritičan.....
MARTINA: Menadžer bi trebao slijediti neko svoje mišljenje, a hoće li se nekome u tvrtki to svidjeti ili ne, to je njihova briga. Zašto biti kao drugi i šutjeti i samo ići drugima uz dlaku!?
MODERATOR: Prijetnja otkazom ne bi te ušutkala u tvome stavu?
MARTINA: Šuti ili dobit ćeš otkaz!? Kakav je to način?
INES: To je dosta čest način....
MONIKA: Ako je netko jako kreativan, inovativan, menadžer i ako ima ideje koje će poboljšati rad tvrtke, željet će ga i druge tvrtke. Stoga, može biti slobodan u iskazivanju vlastita stava. Ako je netko staromodan da prihvati nešto novo, ima onih koji će to htjeti.
MODERATOR: Jeste li kad čuli za loš imidž? Mislite li da će tvrtke htjeti nekoga tko se pobunio u nekoj drugoj tvrtki?
DARIJANA: Većina će tvrtki ipak htjeti menadžera koji je inovativan, a šuti.
MODERATOR: A što ako se pobuni?
MARIJA: Neće biti dobro!
MARTINA: S onim koji se hoće pobuniti, tvrtka bar zna na čemu, bar zna s kim ima posla. S onima koji šute nikad se ne zna.
Zviždači − da ili ne?
MODERATOR: Jesti li čuli za zviždače? To su djelatnici tvrke koji će iznijeti podatke o nekim postupcima svoje tvrtke. Npr. u slučaju smrti čovjeka koji je šetao psa pokraj Karlovačke pivovare nije se javio nijedan menadžer, nijedan važniji djelatnik koji bi rekao bar: šteta čovjeka, a kamoli da bi iznio podatke o tom slučaju (iako je riječ o životu jednog čovjeka) i mnogim drugima da sve nije izišlo u javnost.
INES: To je u redu. Ja bih bila također lojalna svojoj tvrtki.
MARCELA: Taj menadžer koji bi se javio u tom slučaju i iznio svoje mišlejnja ili podatke koje zna, dobio bi otkaz, a ne bi se ništa promijenilo.
BARBARA: Takvi hrabri i pravedni postupci u nas nemaju nikakva smisla. O tome bi se govorilo nekoliko dana i onda bi se sve stišalo i svi bi tog hrabrog menadžera zaboravili.
ILIJANA: Pretpostavljam da u tim menadžerskim ugovorima postoje i klauzule o povjerljivosti i tajnosti podataka.
PETRA: Nije u redu šutjeti kad je riječ o nečijem životu, ali svi to rade, svi šute i paze da ne izgube svoj posao. Danas je u Hrvatskoj teško naći posao, a lako ga je izgubiti samo tako.
MONIKA: Sve bi to bilo lakše kada bi u tvrtkama postojao opći moral. Kad bi on postojao, tvrtke ne bi ispuštale otrovne vode ili plinove među ljude i životinje.
INES: Mi smo prebalkanska zemlja, to je ružan izraz, ali ja ne znam drukčiji. Treba otplaćivati kredite, prehraniti djecu, ljudi će prvo pomisliti na to.
Plaćice, plaće i − magaplaće!
MODERATOR: Pa i menadžeri, koji imaju velike plaće, imaju i velike rate kredita. Namjerava li tko od vas postati menadžer, upravljati ljudima, biti šef...
MARCELA: Ne.
INES: Ja sam namjeravala studirati menadžment nakon završetka srednje škole, ali sam sada odustala. Bilo mi je zanimljivo što se sluša psihologija.
MODERATOR: Kad govorimo o menadžerima, mogli bismo spomenuti i njihove plaće. Što mislite koliko u prosjeku zarađuju menadžeri?
PETRA: 15.000 kuna!
INES: Više.
DARIJANA: Manje.
KREŠIMIR: Ništa ispod 15.000 kuna. Znam to iz prve ruke, odnosno znam kakva je situacija u jednoj velikoj hrvatskoj tvrtki.
MARCELA: Nije tu samo plaća. Ima tu još toga.
ILIJANA: Ima tu još kojekakvih povlastica...
KREŠIMIR: Golema božićnica, službeni auto, recimo A8, plaćeni troškovi mobitela, obično neograničeno, gorivo....
MARIJA: Stoga bi možda 1 od 100 sve to riskirao.
PETRA: Za takve bih povlastice i ja šutjela!
BARBARA: I zato ih je baš briga za nekog tamo čovjeka od 50, 60 godina koji je šetao psa kraj nekog tamo potoka.
MONIKA: Ti su ljudi i studirali da bi što više zarađivali, nije im bio cilj pomoći drugima. Kako bi sad odjednom promijenili svoje životne stavove, svoje životne ciljeve? Oni uopće nisu takvi ljudi.
Što sve menadžer zna, a ostali ne?
MODERATOR: Mislite li da su zaslužili tolike plaće i povlastice?
BARBARA: Naravno da nisu, ali netko mora.
MONIKA: U multinacionalnim kompanija koje mnogo zarađuju normalno je da oni pri vrhu imaju i velike plaće.
MODERATOR: Čime oni mogu pridonijeti dobiti tvrtke?
MONIKA: Dobrom reklamom, odličnom distribucijom....
MODERATOR: U opisu je posla nekih menadžera i otpuštanje ljudi. Mislite li da je to veća odgovornost ili dobar marketing?
INES: Isto je to.
KREŠMIR: Bila bi to teža odgovornost kad bi otkaze davali licem u lice?
MARIJA: Nego kako?
KREŠIMIR: Pošalju pismo ili čak SMS!
MARCELA: Svašta!
KREŠMIR: Netko dobije pismo u kojem piše kolika mu je božićnica, a netko da je upravo dobio otkaz. Pismo jednako izgleda.
INES: Rade ti manageri. Treba pridobiti nekoga da radi s tobom, napate se oni oko toga.
MONIKA: Smiješno je što znanstvenici, recimo fizičari, donose na svijet važne nove činjenice koje će koristiti svima, a plaća im je mizerna naspram plaće menadžera koji npr. prodaje coca-colu.
KREŠIMIR: Ali dobiti otkaz i osati bez auta, besplatna goriva i mobitela, malo će se tko odlučiti na to.
MODERATOR: Što je s gubicima tvrtke i bankrotom? Bi li tada trebalo biti obratno i da menadžeri vrate nešto od bonusa i velikih plaća?
PETRA: Ma kakvi!
BARBARA: Oni to vjerojatno pripisuju slučajnosti. Loš dan pa se eto dogodilo, nema tu njihove krivnje.
DARIJANA: Neće se nitko od takvih ubiti zbog loših rezultata tvrtke.
BARBARA: Samo se tinejdžeri ubijaju, ne i menadžeri.
MARCELA: Ima i menadžera koji žive opasno. Kao James Bond.
INES: Mnogi su ljudi u sisačkoj Željezari dobili otkaz, ali čini se nijedan menadžer.
MODERATOR: Hrvatski menadžeri koje znate:
BARBARA: Dikan Radeljak.
INES: Snježana Mehun.
PETRA: Zdravko Mamić.
MARTINA: Mate Čuljak.
MODERATOR: Razgovarali smo o tome jesi li menadžeri lojalni sebi ili isključivo tvrtki. Što je s vama? Ako se nešto loše dogodi u vašoj školi, govorite li odmah što se dogodilo okolo? Ogovarate li školu pred učenicima iz drugih škola? Ili šutite?
MARIJA: Ne znamo nikog iz drugih škola.
INES: Mi smo asocijalni!
DARIJANA: Znamo, ali...
MONIKA: Ma ne tračamo, ne dolazi u obzir! |