Što ste sebi odredili kao prioritet kad ste se prihvatili uloge ambasadora UNICEF-a?
Privilegijom da sam postao UNICEF-ov ambasador svjesno sam prihvatio moralnu obvezu da u svakoj situaciji napravim maksimum i da moja uloga ambasadora bude što konkretnija i učinkovitija. To bih možda mogao istaknuti kao prioritet... A kao roditelj znam da, kad su djeca posrijedi, nema i ne smije biti kalkulacija.

 

Kako su vam kolege u stručnom stožeru reprezentacije, ali i igrači reagirali na vijest da ste postali ambasador UNICEF-a?
Sportaši su ljudi posebna senzibiliteta. Svi su oni svjesni da je to izuzetna čast, privilegij, ali i obveza. Mogu kazati da sam sretan jer u svojim suradnicima i igračima vidim plemenite, dobre i kvalitetne ljude koji tijekom cijele igračke karijere na ovaj ili onaj način sudjeluju u humanitarnim akcijama. Ako sam ja ambasador, onda su oni svakako "članovi mojega kabineta". I prije naznake kako bih mogao biti izabran, pokrenuli smo samoinicijativno zakladu "Vatreno srce" koja uskoro treba početi djelovati kako bi se pomoglo upravo djeci.   

 

 

Jeste li se počeli raspitivati koji su sve od poznatih inozemnih nogometaša i trenera ambasadori UNICEF-a i postoje li izgledi da neka od vaših akcija bude i na međunarodnoj razini?
Upoznat sam s time kako su neki od ponajboljih svjetskih sportaša ambasadori UNICEF-a, ali se nisam posebno raspitivao o svima. Tko god mi bili, imenom i prezimenom, sasvim smo sigurno izabrani s valjanim razlogom. Dakle, svjestan sam naših pozicija i doista razmišljam o pokretanju jedne ''globalnije'' akcije pod okriljem UNICEF-a.