Kako postati dobra novinarka i voditeljica
Osim studija politologije u Zagrebu, pa uloge talking heada za RTL do današnjih dana kada si počela dobivati voditeljske formate, čini se da si prošla sve faze puta i da se zato taj prelazak ne doživljava neprirodno već kao logičan slijed u karijeri. Kako je išlo?
Mnogobrojni nastupi pred kamarema
Odmah iz prve mogla bih reći da je išlo - iznimno polako. I dodati da sam sretna zbog toga. I dalje mislim da je veći dio posla preda mnom, koliko god da sam prošla mnoge etape televizijskog posla. Od prvog susreta s televizijom u modnoj emisiji Modelle, u kojoj sam bila novinarka i voditeljica, preko nekoliko zasebnih projekata pa rada u info-magazinskoj redakciji na Explozivu, potom u Top modelu. Iza mene su mnogobrojni nastupi pred kamerama, tisuću i jedna govorna vježba, montaže, stroga studijska forma... Mogla bih nabrajati unedogled, no ostavila bih kriv dojam, jer riječ je o samo 5, 6 godina...
Uvijek iznova raditi
* Vjerujem da si jako zadovoljna dosadašnjim tijekom jer si osim lijepa lica počela dobivati i pohvale struke zbog vješta baratanja i snalaženja pred kamerama? Ima li mjesta napretku? Što misliš da bi trebala popravljati?
Uvijek iznova sama na sebi vidim nešto na čemu trebam dodatno raditi. Uvijek mislim da sam nešto trebala ili mogla odraditi još i bolje. Ne volim se gledati na ekranu, ali svjesna sam da jedino tako mogu uočiti pogreške i promijeniti ih. Sretna sam ovdje gdje jesam iako sam možda u isto vrijeme i pomalo tužna jer sam tek sad dobila priliku u televizijskom se smislu više baviti onime čemu se veselim najviše - interakcijom i komunikacijom.
Korak po korak do uspjeha
* Koje su ti dugoročne vizije i planovi vezani za novinarstvo? Vidiš li se u tom poslu i za desetak godina i u kojoj ulozi?
Ovaj je posao i dalje jedini u kojem se mogu zamisliti. Iako imam sklonosti i prema mnogim drugim područjima, televizija je nešto što ti brzo uđe u krv. Doduše, mnogo sam puta pomislila kako je cijena bavljenja ovim poslom previsoka, no što mogu - posve sam zaljubljena u novinarstvo i televiziju. Često me pitaju o planovima, a ja uvijek odgovaram - korak po korak. Mislim da je to jedini put - ne želim preskakati stube, želim imati pokriće za sve čime ću se baviti u životu.
Manekenstvo – samo za džeparac
* Manekensko razdoblje… je li to bila samo afirmacija prema novim poslovima ili u vrijeme modnih pisti nisi ni razmišljala ni o čemu drugom?
Modeling je bio isključivo prilika da kao studentica zaradim džeparac i rasteretim roditelje. Danas iz tog razdoblja nosim samo lijepa iskustva iako sam imala i krive korake, koji su mi dali i te kakvu lekciju. No nikada na to nisam gledala kao na nešto čime se želim baviti dugoročno.
Sama ljepota nije dovoljna
* Tvoj aktualan posao voditeljice «Hrvatskog top modela» ima mnogo veze s manekenstvom koje ti je bilo silna praksa. Možeš li izdvojiti neke najbolje i najgore trenutke tog posla?
U posljednje me vrijeme, mnogi pitaju o tome. I uvijek ponavljam koliko je teško biti sam u velikoj modnoj metropoli, hodati po cijele dane po castinzima, strpljivo čekati priliku koja ne ovisi o tvom radu i ulaganju, već većinom o pukoj sreći, ući u prostoriju i misliti da su sve druge djevojke ljepše i bolje od tebe. To je dio odrastanja mnogih djevojaka i tu pouku nosim iz tog posla - ljepota je dobrodošla, no ona nam ne jamči baš ništa. Upoznala sam mnoge zanimljive ljude, posjetila mjesta koja sebi inače ne bih mogla priuštiti, no sve u svemu, brzo sam shvatila da taj svijet neće biti moj izbor.
Katkad pukneš, ali od smijeha
* A neki simpa gafovi onkraj kamera i smjehova koje vidimo u blagdanskim specijalima na RTL-u... Pucate li često od smijeha? Imam dojam da se mlada ekipa silno zna zabaviti…
To je jedan od razloga zašto toliko volim RTL. Na našoj je televiziji većinom mlada ekipa, pojačana iskustvom i vidim kako s vremenom postajemo sve veći profesionalci. Smijeha nam ne nedostaje, no pogotovu u strogoj formi Exploziva, svi zajedno, i ispred i iza kamera, pazimo da se to ne događa često. A ako i nekad u eter ode malo ljudskosti, mislim da je to simpatično. Pokušajte vi ne puknuti od smijeha kada to najmanje smijete. I svi se oko vas trude ne smijati se glasno, pa im krajičkom oka samo vidite ramena kako se tresu. I što u takvoj situaciji? Puknuti od smijeha, samo to.
S obzirom na to da je aktualan i da je jako simpatičan koncept i odlično razrađena forma Hrvatskog top modela, odaj nam neka tvoja razmišljanja i iskustva iz dosadašnjih snimanja. Vidljivo si se zaštitnički i poput starije sestre postavila prema djevojkama. Jako nam se svidio taj pristup. Je li to tvoja odluka ili je forma određena…
Hvala vam. Pristup je jednostavno došao sam od sebe. Nisam željela samo ispunjavati zadanu formu, željela sam reagirati onako kako bih reagirala i privatno. Priznajem da se još nisam posve opustila. Valjda zbog presinga kako bih trebala dokazati da sam drukčija nego što su me gledatelji navikli gledati u Explozivu. A ne želim ništa dokazivati, već samo što bolje raditi svoj posao. Uz to je Model specifičan i po tome što ti mjerila televizjskog posla ovdje ne pomažu previše. Na kamere sam se već ranije navikla, na govorne vježbe ovdje možeš zaboraviti i zato sam odlučila biti što prirodnija.
Tatjana – lijepa djevojka
" Što je i tko je Tatjana Jurić osim iznimno lijepe mlade žene, rolerice, zaštitnice i ljubiteljice životinja?
Često pomislim kako bih se voljela, barem na minutu, vidjeti tuđim očima. Teško je samoga sebe strpati u jednu rečenicu. Mnogi bi to shvatili na pogrešan način pa ću svakome ostaviti da prosuđuje i zaključuje sam.
* Kakvu glazbu slušaš i koje filmove voliš? Koje te se knjige ili izvođači, medijske osobe ili možda neki potpuno anonimni ljudi osobito doimaju?
Jedan od posljednjih filmova koje sam pogledala bio je "U potrazi za srećom", snimljen prema istinitu događaju. Duboko mi se urezao u sjećanje... Jedna mi je od najdražih knjiga "Kuća od pijeska i magle"... Moji su heroji ljudi daleko od medija, ali bliski meni, a u glazbi, već nekoliko mjeseci guštam uz najnoviji CD Johna Legenda.
I za kraj… da nisi sretno zaljubljena i da si sama, bi li ti se mogla dogoditi u Hrvatskoj situacija kao iz romantične komedije «Noting Hill», da se zaljubiš u nekog posve malog čovjeka, recimo iz knjižnice, onkraj bogatog i «viđenog» društva… i kakav bi taj morao biti…
Pa moj je baš takav...
