U proljetnoj, nedjeljnoj šetnji i otvorenu razgovoru s voditeljicom emisije Briljanteen i osnivačicom i vokalom grupe Lollobrigida, 29-godišnjom Idom Prester, doznali smo mnogo toga. Opisala nam je kako osmišljava svoje pjesme, gdje kupuje svoju luckastu odjeću i smatra li da se odijeva neobično, ali ono najvažnije: iskreno nam je pričala o razdoblju kada je bila odlikašica i osjećala golem pritisak očekivanja roditelja i okoline te rekla kako u to doba dečki baš i nisu «slinili» za njom.

Zaposlena si kao casting menadžerica. Što zapravo radiš?
Radim u produkcijskoj kući Komakino, imam svoje radno vrijeme, a bavim se pronalaženjem zanimljivih faca. Idem po cesti i kad vidim da mi je netko simpa, ili među mojim frendovima, dovodim ih ovdje, fotkamo ih, ispunjavaju formulare... Imam bazu od oko 2000 ljudi. Redatelj pogleda moj izbor i bira osobe za reklamu.

Dokad ćeš raditi kao voditeljica Briljanteena?
Da... ondje sam već četiri godine i nadam se da će me trpjeti do prvih ozbiljnijih bora, pa i poslije!

Prvi bend: Jack and Jill
Kad si imala svoj prvi bend?
Imali smo jedan pokušaj dok smo išli u srednju, pa sam pjevala neke obrade Pearl Jama, Nirvane… Tad smo bili u toj grunge fazi, a svoj sam prvi bend osnovala na faksu sa svojim tadašnjim dečkom. Nastupali smo u KSET-u. Zvao se Jack and Jill – i naziv benda nema veze s onom serijom, već smo se prozvali prema likovima iz udžbenika za engleski jezik.

Mračna štreberska prošlost
Čuli smo da si u školi bila štreberica tj. odlikašica. To je istina?
Joj, istina… imala sam dosta tih petica. Sada to baš i nije nešto cool s obzirom na posao kojim se bavim. No ja sam ziheraš u životu. Želim se osigurati da ću, ako se jednog dana odlučim opametiti i voditi «normalan» život, imati i tu mogućnost. Ja nisam odabrala ovaj stil života zato što mi u životu ne ide ili sam glupa, već je ovo moja svjesna odluka. Mogla sam biti i doktorica i ekonomistica i sl.

No, ti jesi završila ekonomski fakultet!
Jesam, ali ne radim to… Ne radim npr. u banci. Pred svojim roditeljima fino imam dokaz kako sam ja svoje lijepo odradila, završila svoj fakultet, upisala magisterij, drugi faks, politologiju, koja je sad malo na čekanju, a radim ono što volim.

Događa se da superodlikaši, kad odrastu, kao da se moraju opravdavati što su bili «štreberi», najbolji učenici u razredu i sl. Slažeš li se?
Istina, istina! Svaki put kad me netko za to pita, ja se pomalo posramim! Često se događa da superodlikaše ulovi kasniji pubertet pa se posve otkvače − kao da žele nadoknaditi propušteno.

(Ne)popularna cura! What!
Jesi li bila popularna u osnovnjaku i srednjoj školi?
Ne, nisam bila baš popularna, nisu svi dečki slinili za mnom... U svakoj školi imaš te popularne cure koje su jako zgodne, uvijek dotjerane, našminkane... Meni nikad nije bilo do toga… uvijek sam se luckasto odijevala. Štošta me zanimalo, išla sam na brojne izvanškolske aktivnosti, gotovo uopće nisam imala slobodnog vremena. Na svoju prvu kavu sjela sam, vjerojatno, tek u drugom srednje.

Što je tome razlog − prije si pila sok?
Ha, ha… ne, nego nisam stizala ići po cugama s društvom i izlaziti van. Pohađala sam klasičnu gimnaziju i srednju glazbenu školu istodobno. Pucala sam po šavovima, nisam imala vremena za druženje s vršnjacima. Čak i sada, kada živim užasno brzo i stresno, divim se samoj sebi iz toga razdoblja. I nije mi jasno kako djeca to prežive. To je sigurno nešto što ne bih htjela ponovno prolaziti i neću svoje klince tjerati na takvo što. Smatram da je školovanje u Hrvatskoj jako naporno i stresno.

A kad si imala svoju prvu vezu?
Ma, imala sam ja te neke svoje dečkiće, ali prvu sam pravu vezu imala s oko 18 godina, u četvrtom razredu srednje.

Što bi rekla sada tim popularnim curama u razredu?
Postoje dvije osnovne vrste ljudi − i to se uočava već u djece. Prva su vrsta ljudi koji vole ugnjetavati druge i ljudi koji to ne rade, a ja sam uvijek bila u drugoj kategoriji. Nikad nisam mogla pojmiti kako netko uživa gnjaviti druge, zbijati šale na tuđi račun. Ima jako mnogo tih cura koje su drugima zagorčavale život, tzv. bullyji. Te popularne curke koje se s tobom neće družiti jer ne nosiš Benetton majicu i sl. Znaš kako se kaže: od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba? E, pa meni nije bilo. Ja sam se, kad sam otišla na fakultet, spasila.


Kako to da nisi imala tu «in» majicu?
Nisam stvari doživljavala na taj način, a i nisam ni iz bogate obitelji ni iz obitelji koja se opterećuje statusnim simbolima. Ja sam nosila neke mamine džempere i tatine potfrknute hlače, keljila neke gumbe na mamine hippy hlače – bila sam više manje drop-out i takvu sam odjeću nosila. Odjeću sam počela i kupovati sa 16 godina, ali nisam držala do markica.

Jesi li u srednjoj bila mršavica ili bucka?
Bila sam bucmasta! Tada su bile popularne manekenke poput Naomi, Cindy, Linde… Bio je to kult fotomodola − ja nisam bila ni blizu toga. No meni se tjelesna konstitucija posve promijenila.

Dobila si 4/5, a tko je dobio 5?
Kad roditelji uoče neki talent u djeteta, zapravo ga počnu forsirati, zar ne?
Ja sam otvoreno o tome razgovarala sa svojim starcima. Ne znam koliko su oni toga svjesni, ali smatram da su baš tu napravili pogrešku. Imali su prevelika očekivanja. Nisu oni mene kažnjavali, ali to ti je ono: Dobila si 4-5, a tko je dobio 5? To je pitanje zapravo pasivna agresija.

Kako se postaviti?
Ja sam sve to preozbiljno shvaćala. Trebala sam biti opušteniji tinejdžer i ne držati toliko do toga što drugi misle. Važno je da djeca od malih nogu rade ono što ih zanima.

Koliko ti znači sve ono što si naučila? Da se vratiš unatrag − bi li odbacila npr. glazbenu školu ili ti ona sada dobro dođe kao glazbenici?
Najvažnije je što sam naučila u toj dobi disciplina koja mi i danas pomaže. U glazbi sada radim svu negaciju onoga što sam naučila! I da mogu promijeniti, od predmeta bih učila samo ono što me stvarno zanima. Ostalo bih imala ocjene dobar − vrlo dobar.

A sada bi te netko upitao − a kako bi upisala faks?
Vjerujem da kad nešto radiš stvarno dobro, kad se tome posvetiš, doći ćeš na svoje. Što mislite da su svjetski genijalci imali iz svih predmeta petice? Ma, jok… pa nisu imali vremena za to. Najveća je blagodat kad mladi znaju što hoće i kad ih se na pravi način usmjerava u tom smjeru.

Kako se opuštaš nedjeljom?
Joj… može se reći da živim jako dinamičnim životom, to je dosta stresno, ali naučila sam na takav ritam. Često kad u subotu iziđemo van, ostanemo do jutra i onda kao «after party» nabacimo šoping na Hreliću! Stvorimo se tamo u sedam ujutro! Trebala bih se više opuštati za vikend, pogotovu u nedjelju i često si to zacrtam kao plan − ali onda znam ugostiti prijatelje koji nisu iz Zagreba, koji mi dođu za vikend i opet sve prođe vrlo, vrlo živo.

Broš za kunu!

Imaš poseban stil... Gdje kupuješ odjeću, nakit, modne dodatke?
U Hrvatskoj baš i nema mnogo dućana po mom ukusu tako da najčešće odabirem odjeću u Top Shopu koji ima taj londonski stil, a kad putujem izvan Hrvatske, volim skočiti u HM. Ne volim odvajati previše novca za odjeću, to je ipak potrošna roba, ne treba biti skupa. A kako obožavam remenje, brošiće i slične sitnice, kupujem ih na Hreliću po besramno niskim cijenama!

Koliko niskim?
Broš za kunu, recimo, cipele − nenošene, predobre − za pet kuna i sl. Fora je što tamo mogu naći stvari iz npr. 50-ih godina koje i ne možeš kupiti u trgovini. A u posljednje me vrijeme baš oduševljavaju te godine... Zato i nosim puf rukaviće, rajfiće, balonerić... vidiš?

Misliš li ti da se neobično odijevaš?
Ma, ovisi tko gleda. Vani sam ja normalno odjevena, taman za londonski ured! Za odlazak na posao. A u nas stavi malo luđi remen, koju mašnu, broš... i odmah si čudna.

Koji su tvoji modni uzori?
Super mi je obleka bendova koje slušam poput The Long Blondes, Chicks On Speed, Peaches...

A da ti sada spakiramo kovčeg odjeće, s kojom moraš na put, nekih od ovih osoba, koja bi to bila: Kate Moss, Dita von Teese ili... Jelena Rozga?
Ha, ha... Dobra je Dita, ali ipak biram Kate Moss – samo ja ne stanem u njezinu veličinu?

Ne staneš ni u Jeleninu − hi, hi. Nemaš frke − dobit ćeš tri broja veće od Kate, ok?

Ida se samo smijala, a onda samo prešli na vrlo ozbiljnu temu: razotkrili smo njezinu mračnu, štrebersku prošlost...