Draga nepotpisana ili nepotpisani!

Na prvo pitanje zaista ne mogu odgovoriti, mogu samo pretpostavljati. To što se tebi dogodilo, na žalost nije rijetkost. Uglavnom su za takve nemile događaje odgovorni odrasli. Napisao sam uglavnom jer katkad neka djeca izazivaju ili čak zlostavljaju životinje, koje se onda jednostavno brane. Ima različitih vrsta pasa, a neke su uzgojene miješanjem različitih pasmina, kako bi se dobili što krvoločniji i što agresivniji psi. U nekim se zemljama takvi psi ne smiju izvoditi u parkove i na ulice ili, a ako se smiju, moraju imati brnjicu. No ima i pasa koji stareći mijenjaju narav, a neki i psihički obole. Jednog mog prijatelja napao je njegov rotvajler, koji ga je inače jako volio i bio mu posve odan. Ispostavilo se da je pas dobio tumor na mozgu i zato promijenio ponašanje. Stoga, dragi zvrkovci, treba biti vrlo oprezan kad pristupamo psima koje ne poznajemo, pogotovo ako se radi o psima lutalicama.

Budući da si mi postavila/postavio i pitanje o strahu, pretpostavljam da su se kod tebe, kao posljedica napada, javili strahovi. Strahovi su inače prirodni i važni. Oni nas štite, jer upozoravaju na opasnost i pripremaju nas za obranu ili bijeg. Zato u strahu srce jače lupa, znoje se ruke, prorade crijeva. Narodna uzrečica kaže: Napunio je gaće od straha. No neki su događaji toliko teški, toliko se duboko utisnu u naša sjećanja da se teško zaboravljaju i stalno se vraćaju, obično kao snovi u kojima se onda ponovo proživljavaju. A vraćaju se i strahovi koje su oni izazvali. Zato je u takvim slučajevima dobro obratiti se za pomoć psihoterapeutu, kako bi se takav događaj proradio i prestao nas mučiti i opterećivati.