Godinu 1969. bilježimo kao početak Mreže (interneta) kakvom je danas poznajemo - kao najbrži rastući elektronski oblik komunikacije na početku novog milenija. Potpomognuta snagom elektronskih komunikacija, ekonomskim i političkim interesima, trgovinom, razmjenom informacija i znanja, ima mogućnost u svjetskim razmjerima nadmašiti sve pisane i elektronske medije zajedno.

Mreža je neosporno snažna društvena činjenica sadašnjice, koja nosi niz dobrobiti, ali i negativne posljedice po čovjeka i društvo kakvim ga danas poznajemo. Zahvaljujući funkcionalnoj svestranosti Mreže, možemo je sagledavati iz različitih uglova: kao medij, kao društvenu pojavu, kao komunikacijski prostor, ili kao ostvarivu fikciju naše budućnosti u obliku evolucije čovjeka i njegovog društva koji više neće postojati samo u jednom nego i u novim, paralelnim svjetovima.

Mreža kao medij - "Medij je poruka"

Bilo koju vrstu medija možemo odrediti samo kroz njegov sadržaj, jer bez sadržaja medij ne bi bio to što jest. SADRŽAJ je presudan za "biti medij". Mreža je predodređena da istisne svaki od ranije "oslobođenih" medija, budući da su svi postali njezinim sadržajem. Ovo istovremeno Mrežu određuje kao "MEDIJ SVIH MEDIJA", ali govori i o njezinoj TRENUTNOJ NEVIDLJIVOSTI za korisnika koji je zaslijepljen sadržajem. To znači da nevidljivost uključuje i nepostojanje ili, u najboljem slučaju, postojanje niske razine svijesti o svim posljedicama korištenja Mreže. Isto tako, teško je zamisliti pojavu novog medija koji bi na sličan način "progutao" Mrežu. Uslijed njezine tehnološke nadmoći, svestranosti, prilagodljivosti, te sposobnosti da uveže sve postojeće oblike medija, možemo pretpostaviti da je nakon revolucije koju je napravila, moguća samo njezina evolucija. 

Mreža kao sociološka činjenica - Istinsko "globalno selo"

Mreža posjeduje sva obilježja SOCIOLOŠKE ČINJENICE postmodernih društava sadašnjice. McLuhan sugerira da su elektronički mediji, posebno TV, preobrazili svijet u "globalno selo" (Levinson, 1999). Međutim, u pravom "selu" stanovnici mogu komunicirati međusobno, odnosno postoji INTERAKCIJA koju npr. televizija nema. Umreženi stanovnik "sela" može živjeti bilo gdje u svijetu sa svojim osobnim računalom, telefonskom linijom i pretraživačem Mreže koja tako postaje ISTINSKO "GLOBALNO SELO" - uključuje socijalnu interakciju uz posredovanje računala.

Pojava zaslona računala ne samo kao primatelja već i kao pokretača informacija u kućama i uredima, predstavlja daljnje ispunjenje drugog McLuhanovog opažanja o globalnom selu čije širenje informacija stvara novu strukturu moći čija su "središta posvuda", a "periferija nigdje" (Levinson, 1999). U dobu Mreže konačno dolazi do DECENTRALIZACIJE INFORMACIJSKIH SREDIŠTA MOĆI. Nadalje, javlja se BRISANJE TRADICIONALNIH ČUVARA MEDIJA. Nema npr. neposrednog utjecaja Crkve kao u prošlosti kada su informacije bile pisane rukom - doba rukopisa, ili državnih institucija i komercijalnih poduzeća u vrijeme tiska, televizije i radija.

Svi podaci ukazuju na GLOBALNI UTJECAJ u svom najširem značenju. Mreža se javlja kao KATALIZATOR POTPUNE GLOBALIZACIJE SVIH ASPEKTA DRUŠTVA kojeg doslovce zrcali u elektronskom obliku. Mreža je najznačajniji tehnološki "napredak" naše generacije pri čemu utjecaj možemo mjeriti s onim koji je bliskoj prošlosti imala televizija, i možda u budućnosti, onim koji je imao Gutenberg-ov tiskarski stroj u 15. stoljeću. No prave društvene dobrobiti se tek počinju sagledavati, dok je u njihovoj procjeni potrebna opreznost.

Socijalni utjecaj korištenja mrežnih tehnologija mjeri se pomoću promjena ponašanja, stavova, vrijednosti i percepcija. Rezultati pokazuju da se Mreža i dalje najviše koristi kao MASOVNI MEDIJ. Većina korisnika smatra da je korištenje Mreže unaprijedilo njihov život s kojim su načelno zadovoljni. Pozitivna je činjenica da ipak postoji SVIJEST o mogućoj NEPOUZDANOSTI I NETOČNOSTI PRIMLJENIH INFORMACIJA, te SIGURNOSTI I PRIVATNOSTI OSOBNIH PODATAKA pri čemu ova svijest raste s iskustvom korištenja. Mreža je NOVO MJESTO SOCIJALNOG KONTAKTA gdje se upoznaju novi prijatelji od kojih neki postaju prijateljima i u "stvarnom svijetu". To znači da se Mreža javlja kao KATALIZATOR STVARANJA I ODRŽAVANJA PRIJATELJSTVA uslijed bitno većeg broja društvenih kontakta, a posebno je unaprijeđen kontakt s proširenom obitelji. No radi se o tzv. "digitalnom povezivanju", te Mreža donosi i "DIGITALNU PODIJELJENOST" jer se smanjuje broj stvarnih i neposrednih susreta. Mreža je postala SREDSTVO SOCIJALIZACIJE, a roditelji je počinju koristiti kao kaznu ili nagradu. Možda najveći utjecaj nalazimo u činjenici da korisnici nastavljaju raditi kod kuće uz pomoć Mreže - život se sve više svodi na "moj posao, računalo i ja".

Mreža ima klasičnu ulogu medija kao izvor informacija o političkim pitanjima, oruđe širenja političkog utjecaja, ali i način utjecaja na političke odluke. Zanimljiv stav/predrasuda o političkim sklonostima ukazuje da se korisnici međusobno doživljavaju kao liberali, dok nekorisnike doživljavaju kao konzervativce.

Tek nam predstoji iznalaženje djelotvorne TEHNOLOGIJE PRERADE RAČUNALNOG OTPADA koji raste ogromnom brzinom. Problem je u nevjerojatno brzoj smjeni tehnologije i proizvoda (životni ciklus računala prati brzinu razvoja tehnologije, te je dosegao donju granicu od dvije godine). Računala su "BRZO POKVARLJIVA ROBA".

Dakle, ne možemo biti sigurni da će razvoj informacijske tehnologije doprinijeti razvoju društva, npr. njegovoj demokratizaciji, potpunijem životu, osobnim pravima i slobodama, ili smanjenju zagađenja i većoj ekološkoj svijesti, itd. To niti nije njezin glavni cilj. Cilj je bila i ostala brza i jednostavna komunikacija - pribavljanje informacija toliko značajnih modernom čovjeku u svrhu promicanja i zadovoljavanja pojedinačnih i institucionalnih interesa, političkog i ekonomskog utjecaja, poticanja potrošnje, uvećanje učinkovitosti rada, itd.

Mreža kao kiberprostor - "Akustični prostor i bestjelesni čovjek"

Rođenje virtualnog svijeta u devedesetim godinama olakšalo je shvaćanje akustičnosti. Na Mrežu idemo s jednog mjesta na drugo i imamo osjećaj kao da se "krećemo" kroz prostor - osjećaj koji nije tako potpun kada prelazimo s jednog televizijskog programa na drugi.

Stanovnici prividnog svijeta su prividni, što znači da naša fizička tijela ne igraju nikakvu ulogu u našem međudjelovanju s tim prostorom i unutar njega. McLuhan je uočio postojanje ovog "bestjelesnog učinka" kod slušanja radija ili gledanja televizije, te kod telefoniranja. Unatoč sličnosti, postoji bitna razlika između ova dva slučaja - INTERAKCIJA koja je kod telefoniranja moguća, dok kod slušanja radija ili gledanja televizije nije moguća. Pri djelovanju na Mreži svaki sudionik je bestjelesan na isti način kao i kod telefoniranja uključujući mogućnost interakcije. KIBERPROSTOR kao opći pojam odnosi se na niz različitih tehnologija ("računalno posredovana komunikacija" (CMC)) sa zajedničkom sposobnošću simulacije okoline unutar koje ljudska bića mogu biti u interakciji (Featherstone, Burrows, 1996). Tri temeljna koncepta kiberprostora su Barlovljevski kiberprostor; prostor prividne stvarnosti, te Gibsonovski kiberprostor.

Prema Johnu Barlowu nazvan BARLOVLJEVSKI KIBERPROSTOR predstavlja jednostavni oblik kiberprostora koji je tek nešto više od proširenja postojećih telefonskih sustava uz korištenje ograničenog raspona ljudskih osjetila (glas, tekst, slika). Mreža danas ustvari predstavlja napredni oblik Barlovljevskog kiberprostora.

Istovremeno, postoje sustavi koji su na umjetan način sposobni stvoriti prostor PRIVIDNE STVARNOSTI (virtual reality, VR). Ovu kovanicu je stvorio Jaron Lanier i odnosi se na sustave koji omogućuju stvarni osjećaj uronjenosti u simuliranu okolinu - računalno stvoreno, vizualno, auditivno i taktilno multimedijalno iskustvo uz pomoć odgovarajućih tehnologija (eye phones, data gloves, data suit).

Mogući globalni kiberprostor budućnosti je tzv. GIBSONOVSKI KIBERPROSTOR na način kako ga je William Gibson odredio u svom romanu "Neuromancer". Ovaj oblik kiberprostora predstavlja globalnu računalnu mrežu informacija koju Gibson naziva "MATRICA". Korisnik može uroniti u matricu i kretati se unutar trodimenzionalnog sustava podataka koji su prikazani kao arhitektonska struktura ogromnog megapolisa što je uobičajeni cyberpunk slika kiberprostora. Gibsonov kiberprostor ustvari predstavlja spoj dva spomenuta koncepta, Barlovljevskog kiberprostora i prostora prividne stvarnosti (VR). Za pretpostaviti je da će evolucija Mreže kao kiberprostora ići upravo u ovom smjeru.