U prošlosti je veći dio Hrvatske - Slavonija, središnja Hrvatska, Lika - bio prekriven šinama, danas šuma ima puno manje, a ta su područja ugIavnom pretvorena u oranice.

 

Šuma je poput golema organizma sastavljena od mnogo dijelova: drveća (najzastupljenije su vrste bukva, hrast kitnjak i hrast lužnjak), grmlja i niskog bilja u prizemnom sloju. U svakom njezinu dijelu žive stanovnici kojima ona daje hranu i zaklon. Predstavljamo neke od njih.

 

 

U rodu je s domaćom svinjom. Vrlo joj je slična po izgledu i ponašanju. Od domaće se svinje razlikuje po gustoj sivkastosmeđoj dlaci - čekinjama. Mužjak (vepar) samotnjak je, a ženka (krmača) živi s mladuncima u krdu. Divlja je svinja svežder. Ruje i pretražuje tlo u potrazi za glistama, žirom, bukvicom, a pojede i lešinu. U normalnim uvjetima nije agresivna, no ako je ranjena i bori se za život, može čovjeka napasti.

 

Gatalinka
 

Gatalinka je žabica izrazito zelene boje. Osim u doba parenja, cijeli život provede na drveću, po kojemu se spretno kreće s pomoću prianjaljki na nogama. Ondje vreba pauke, muhe, leptire i gusjenice. Vrlo glasno krekeće, a u narodu vjeruju da tako navješćuje ("gata") kišu. No ona se tako glasa i za lijepa vremena i u vrijeme parenja.

 

 

 

Tvor se ubraja u zvijeri, mesojed je. Hrani se noću, i to žabama, miševima, krticama, pticama, puževima, ali i sočnim šumskim plodovima (kupinama, malinama, šumskim jagodama). Odlično pliva i roni. Kad je u opasnosti, iz crijevnog otvora štrcne tekućinu vrlo neugodna mirisa. Otuda izreka: Smrdiš kao tvor.

Sljepić

Izgleda poput zmije, a zapravo je zmijolik gušter bez nogu. Lovi gujavice i puževe golaće. Ne leže jaja, nego rađa žive mlade u skrovištu, npr. starom panju. Obično se izleže 12 do 20 vitkih, sjajnih mladunaca. Sljepić spava zimski san. lako ga zovu sljepić, dobro vidi.

Učimo latinski
Gatalinka – latinski: Hyla arbonea
Sljepić – latinski: Anguis fragilis
Daždevnjak – latinski: Salamandra salamandra
Obični jelenjak – latinski: Lucanus cervus
Veliki dijetao – latinski: Dendrocopus major
Kukavica – latinski: Cuculus canorus
Tvor – latinski: Mustela putorius
Divlja svinja – latinski: Sus scropha

 

Daždevnjak je crni vodozemac velikih narančasto-žutih pjega. Svaki primjerak ima drukčiji raspored i oblik tih pjega, pa se po njima daždevnjaci mogu lako razlikovati. Jarka boja upozorava protivnike na opasnost. Kad je ugrožen, ovaj vodozemac kroz kožu luči otrovnu tekućinu. Živi dvadeset i više godina, uvijek na istom području. Ima osjetljivu kožu pa se danju skriva u deblima ili pod kamenjem, a u potragu za puževima golaćima i gujavicama, svojom hranom, izlazi noću ili poslije kiše.

 

To je naš najveći kukac kornjaš. Naraste do veličine dlana. Kornjaši imaju tvrdo pokrilje kojim štite nježna opnasta krila za let. Jelenjak je ime dobio po velikim kliještima koja podsjećaju na jelenje rogove. Zaštićena je vrsta jer je postao vrlo rijedak.

 

Kukavica je ptica pjevica vrlo karakterističnog glasanja (ku-ku-ku-ku...). Kad je čujete, ne možete pogriješiti i zamijeniti je s nekom drugom pticom. No pjeva samo do kraja lipnja, poslije u godini više se ne može čuti. Ženka odlaže jaja u gnijezda drugih ptica. Kukavičja jaja nalikuju bojom i šarama jajima ptice koje je gnijezdo prisvojila, a kad se mlada kukavica izleže, obično iz njega izbaci druge ptiće pa njeni "posvojitelji" nastave hraniti samo nju. Hrani se ličinkama kukaca, dlakavim gusjenicama, koje druge ptice ne jedu, a budući da su gusjenice štetnici što uništavaju lišće drveća, kukavice su vrlo korisne. Zimi se seli u Afriku.

Veliki dijetao

Ta ptica kucka po deblu tražeći ličinke kukaca kornjaša. Kad naiđe na tunel koji je ličinka napravila, izvlači je otud dugačkim jezikom. Osim ličinki, jede i orahe. Njih stavi u udubinu u deblu pa kljunom izbuši rupu u ljusci i tako dođe do mekane i jestive jezgre. U deblu buši i duplju u kojoj će sviti gnijezdo..

 

Pripremila: Maja Kraš