Osim što je važno povezati zasićene masti sa lipidima životinjskog podrijetla, a nezasićene sa onima biljnog podrijetla, bitno je konačno definirati zbog čega one prve nazivamo "lošim", a one druge "dobrim" mastima.

Radi se o vrlo općenitoj definiciji, no neosporna je njena točnost. Životinjske masti koje su po kemijskom sastavu zasićene, izgaranjem u našem organizmu stvaraju tvari koje koje ako se nakupljaju u suvišku, uvećavaju rizik pojave kardiovaskularnih oboljenja. One masti biljnog podrijetla koje su po sastavu nezasićene, ulaze vrlo lako u tz. HDL lipoproteine, koje čiste kolesterol sa krvnih žila i dovode ga u jetru gdje se on pregrađuje u žuč i izlučuje nakon toga iz organizma. Na taj način te masti zauzimaju preventivnu ulogu u spriječavanju pojave kardiovaskularnih bolesti.

 

Ne smijemo zaboraviti da sve masti životinjskog podrijetla ne pripadaju skupini zasićenih, kao što ni sve masti biljnog podrijetla ne pripadaju skupini nezasićenih masti. Riba (posebno plava riba) u svom sastavu lipida ima veliku količinu polinezasićenih masnih kiselina posebno onih iz skupine tzv. Omega-3. Jednako tako svinjsko meso, nakon što su se u prehrani svinja počele upotrebljavati druge vrste sirovina, sadrži u vrlo visokim količinama polinezasićene masne kiseline.

 

Na kraju, kako bismo mogli stvoriti jednu uravnoteženu prehranu po sadržaju masti, kako onih zasićenih tako i nezasićenih, potrebno je ne samo razlikovati da li su namirnice biljnog ili životinjskog podrijetla, već i prepoznati u sastavu jednih i drugih koje vrste masnih kiselina prevladavaju.