Kad sam bila mala bila sam povučeno i sramežljivo dijete. Sva su me djeca izbjegavala i rugala mi se. Osjećala sam se tužno i osamljeno, kao ružno pače. Gotovo svakog dana nosila sam istu odjeću. Druge djevojčice su se dotjerivale. Nisam mogla shvatiti da im je toliko važno što nosim na sebi. Jednog dana trčala sam po livadi. Maleno društvo išlo je na igru k jednoj djevojčici. Zvala se Silvija. Uvijek se izdvajala jer je imala svaki dan drugu krasnu haljinu. Oko vrata je nosila zlatni lančić sa srcem. Žalosno sam gledala za djecom. I ja bih se rado s njima družila. Otišla sam kući plačući. Mama me je utješila. Obećala je da ćemo prirediti vrtnu zabavu za djecu. Pozvala sam sve djevojčice. Odazvale su se rado. Čak i Silvija. Bila sam sretna što su me napokon prihvatile u kolo prijateljstva.

Maja Jelačić, 2. b
OŠ Oroslavje
Učiteljica: Anica Šuk