Kao što i osnovnoškolci znaju, i to iz vlastitog iskustva, ljudski je mozak središnja i najveća erogena zona. Nije, stoga, osobit pothvat zaključiti kako su seksualne fantazije - i, nešto rjeđe, snovi - sastavni dio naše svakidašnjice. Činjenica da smo to još prije pedesetak godina brižljivo sakrivali (čak i od partnera) jasno i glasno govori o seksofobičnosti civilizacije u kojoj smo rođeni.
U međuvremenu se, dakako, mnogo toga promijenilo. Danas prihvaćamo kao normalno stanje stvari da muškarci i žene svakodnevno misle na seks (doduše, ne baš u svakoj dobi), podrazumijevajući tu rad mašte.
Znanstvenih istraživanja o fenomenu seksualnih fantazija nema mnogo, no utvrđeno je da muškarci fantaziraju otprilike dvostruko češće od žena, te da su glavne uloge u njihovim seksualnim maštarijama u pravilu dodijeljene anonimnim ljepoticama.
Rečeno na drugi način, u ženskim se fantazijama intimni partneri iz stvarnog života pojavljuju znatno češće no u muškim, što upućuje i na veću zastupljenost emocionalne komponente u seksualnim fantazijama žena.
Razlika između ženskih i muških fantazija
No, bilo bi posve pogrešno smatrati da su ženske maštarije softcore, a muške hardcore. Premda se čini kako su muške fantazije više "vizualne" - usredotočene na pojedine dijelove tijela i sl. - ženska je seksualna mašta, barem prema navodima koje je prikupila Nancy Friday, složenija, zanimljivija i nepredvidljivija. Jednom rječju, puno više seksi. U odnosu na muške, ženske su seksualne fantazije kao vrhunski australski Chardonnay prema Cvičeku. Obilježene zanimljivim zapletom, izluđujućim suspense-om, neočekivanim obratima i? Huh.
Treba li biti ljubomoran na seksualne fantazije?
Jedno od razmjerno čestih pitanja jest trebamo li biti ljubomorni na činjenicu da naši partneri, češće ili rjeđe, maštaju (i) o drugim osobama. Najčešće nepoznatim, anonimnim. Je li to nevjera rijetke od nas to doista opterećuje. Neki od nas, osobito u adolescentnim godinama, suočeni s optužbama doista počnu vjerovati da fantazirajući o seksualnim radnjama s osobom koja nije njihov intimni partner/partnerica čine nešto loše, da su nevjerni.
Jedno od razmjerno čestih pitanja jest trebamo li biti ljubomorni na činjenicu da naši partneri, češće ili rjeđe, maštaju (i) o drugim osobama. Najčešće nepoznatim, anonimnim. Je li to nevjera rijetke od nas to doista opterećuje. Neki od nas, osobito u adolescentnim godinama, suočeni s optužbama doista počnu vjerovati da fantazirajući o seksualnim radnjama s osobom koja nije njihov intimni partner/partnerica čine nešto loše, da su nevjerni.
Ne znam koliko će im to pomoći, no istina je da su fantazije često ničim izazvane - osim, vjerojatno, našim seksualnim impulsima koji nisu uvijek jako pristojni, niti ih možemo uvijek kontrolirati kako bismo željeli. Osjećaj grižnje savjesti tu ne pomaže. Osim što u nekim slučajevima pospješuje te iste, neželjene, prikaze.
Seksualna zrelost - kada je riječ o maštarijama - znači sljedeće: prestati se smatrati odgovornim za neuglađene i "nekorektne" fantazije, ali i preuzeti punu odgovornost za one koje nastojimo ostvariti.
Medioteka - Udruga za promicanje medijske kulture djece i mladih // www.medioteka.hr // info@medioteka.hr